Mogućnosti weblog biznis ideja tinejdžer
Za čitaoce koji su zbunjeni ovim pričama, sada postoji objava pod naslovom "Most". Objašnjava šta je to, daje kontekst i više, ne samo orijentaciju, već i dublji uvid u glavne i sporedne likove.
Izvinjavamo se na brojnim greškama u kucanju i drugim greškama u lekturi.
To me je opet podsjetilo na putovanje u Norvešku, kuću sa pogledom na more koju smo iznajmili preko usluge smještaja kod kuće. Imali smo cijelu malu kuću za sebe tjedan dana.
Zbog globalnog zatopljenja, porasta nivoa mora, sprej za surfanje je oduvao pravo u spavaću sobu. Osjetili smo kako se prska oko nas i po posteljini.
Nismo htjeli zatvoriti prozor i izgubiti povjetarac. Bilo je ljeto.
"Ne možemo spavati ovdje", rekao je Mitchell i otišli smo u drugu sobu.
Prošle sedmice ispričali smo prijateljima o putovanju, mokrom morskom vjetru koji je prskao sobu. To je i razlog zašto mi je to na umu.
"Šta si uradio?" pitali su.
"Mitchell se vratio na spavanje", rekao sam. Unutrašnja soba, dnevna, glavna prostorija kuće, imala je trosjed, bijeli mekani, tapacirani sumotom koji bi služio kao mjesto za odmor u ono doba kada se za njom žudi, upravo je polomljena. Tada je skoro zora.
"Ali nisi", rekao mi je Mitchell prekidajući ga i rekao ostalima. "Ostala je budna, čitala" (rad za kurs koji sam pohađao na koledžu) "i napisala" (vjerovatno moj dnevnik) "I otišla trčati pet milja."
"Vau. To je dobro", rekli su naši prijatelji.
"Jedno je što radim", rekao sam, primajući pohvale. Rekao sam da sam i tog jutra trčao, takođe rano. Nisam im rekao šta sam još radio dok sam bio sam dok je Mičel spavao.
Poslao sam ti moju fotografiju. Poslao si mi jednu koju si označio i nisam se mogao kontrolirati. Morao sam da odgovorim, da uđem.
Nisi znao da imam skrupule i pisao sam sa tvojim uobičajenim samouvjerenim entuzijazmom, vrlo uvjerljivo. Bilo mi je nemoguće odoljeti.
Mičel je pričao o poseti lekaru, skriningu na bolest koje se ne sećam, koju je teško izgovoriti, zbog porodične istorije. Imao je pregled pluća.
"Također mi provjeravaju T ćelije. Čekam rezultate krvnog testa", dodao je.
Jedna od naših prijateljica je doktorka i pitala je: "Oba pluća ili samo jedno?"
"Samo jedan."
Pitanje je podstaklo Mičela da se zapita da li je njegov doktor izabrao da pregleda samo jedno plućno krilo, što znači da ona veruje da nešto nije u redu s njim. Ili je bilo nemarno od nje što nije pogledala oboje?
Kako ide dalje u srednje godine, sve više brine za svoje zdravlje.
Kada sam ujutro šetao sam tim norveškim gradom, neko me (turista?) zaustavio da pita za lokaciju. Nisam znao mnogo, tek sam došao, ali sam slušao.
Pokazao je na liticu do koje je vodio glavni put kojim smo išli krivudavom rutom iz grada.
"Jesu li zidovi gore, bedemi, replika ili original?" Mislio je da su to samo kopija koja je izgrađena što je moguće bliže stoljetnoj građevini koju su izgradili preci današnjih građana. Prava stvar se konačno srušila, sugerisao je turist.
Dio istorijskog zapisa. 
Rekao je riječi u tom smislu. Delovao je veoma dobro obavešten, putnik koji istražuje pre nego što krene. Zidovi na litici bili su njegovo odredište. Nosio je štap za hodanje, crni, za dugo pješačenje koje bi provodio u slobodno vrijeme.
Taj daleki zid podsjetio me na onaj koji je Mitchell opisao u svom bliskom bijegu od požara na koledžu, ciglanu barijeru koja je okruživala dvorište ispred koje je stajao govoreći studentima o fotografskoj opremi koju je posudio, teškom stativu. Neprestano je pričao, rekao je, objašnjavajući zašto je alat dobar ("tečna glava") sve dok zajedno sa dimom i plamenom koji su primijetili, vatra u zgradi iznad nije počela da pada nanose, stvari koje su oslabile kako izgorio je i podlegao gravitaciji; ugljenisani dio grede, na primjer, pao Tinejdžerska mama prikazuje prave mlade kao cjepanica napukla u kaminu. Nije li Mitchell rekao da zid izvan dvorišta izgleda kao rimska ruševina?
--
Mitchell je upoznao studente u restoranu na otvorenom.Stigao je prvi, hodajući kroz lokve - izgledalo je kao ulje - na dugoj stazi do lokacije uz rivu.
Rano veče. Sumrak. Svjetlost koja se probija kroz lišće, nestaje. Mogli ste vidjeti posljednji zalazak sunca na dalekoj obali, New Jersey, u prugama ljubičaste i crvene, tamne i prigušene poput neke naknadne slike kosmičkog fenomena promatranog kroz vremensko prostranstvo.
Čuo je hladan razgovor za šankom, kako je neko zapovednički naredio. Mitchell ne voli hladne ili zapovjedne priče.
Stigli su i drugi učenici, mahnuli mu sa stolova koje su zauzeli, iz daljine, birajući društvo drugova iz razreda umjesto njega. Nije shvatio. On im se dopao, ali prisustvo nastavnika bi ohladilo razgovor.
Jedan student je došao do Mitchelovog stola, gdje je sjedio sam. Poljak, odrasliji od nekih drugih, već je u svijetu, uči dok radi da bi se izdržavao. Imao je porodicu, mislio je Mitchell da se sjeća. Nije dobro poznavao tog tipa, ali ga je smatrao simpatičnim, čak pomalo strašnim. Osjećao je da posjeduje hrabrost izvan uobičajenog. Odselite se iz svog doma, započnite novi život u inostranstvu i suočićete se sa izazovima koji vas jačaju, ako niste potpuno uništeni od njih.
Čvrst, kompaktan čovjek u kasnim dvadesetim, Mogućnosti weblog biznis ideja tinejdžer tridesetak. Ošišana kosa koja je pokazivala njegove grube crte lica. Skoro posada.
Mitchell je pitao Ryszarda kako je, a on je pričao, počevši čak i prije nego što se spustio na svoje mjesto snažnim podlakticama.
"Mnogo toga se dešava." Govorio je o svom opterećenju na koledžu, a zatim o ličnim stvarima, poslu, svojoj stambenoj situaciji. Činilo se da je dvadesetogodišnjak želio detaljnije objasniti, ali nije, bio je dovoljno zreo da poštedi Mitchella detalja. Nikoga nije razumio voli da čuje više nego malo o problemima druge osobe, osim ako nije prijatelj, čak ni tada u velikom broju slučajeva.
Mitchell je pokazao saosećanje, rekao je: "Tako se živi u novoj zemlji."
Poznavao je mnogo ljudi koji su prošli kroz tešku prilagodbu, uglavnom financijsku, ali i emotivnu.Napustiti prijatelje, porodicu i kulturu nije lako. Ne bi me naveo kao primjer teškoće. Nisam došao ovdje iz ekonomske nužde, već po izboru, da se bavim svojim umjetničkim radom. Ne bih ostao da se Mitchell i ja nismo sreli, okupili (mada nisam siguran; moji planovi su bili otvoreni na početku).
Mitchell je rekao da su studentu Ryszardu suze navrle na oči. Uvek je izgledao tako snažno, pomalo zastrašujuće. Pogled na čovjeka u ranjivom stanju dirnuo je Mitchella. Pod zajedničkim nagonom ustali su da prođu pored stola koji ih je razdvajao i zagrlili se. Mitchell je ponudio utjehu koliko je mogao, znajući da to neće pomoći u praktičnim izazovima s kojima se čovjek suočio.
Drugi su gledali, iznenađeni emotivnim trenutkom. Nijednog od njih nije bilo briga. Kada se završilo, sjeli su preko malog okruglog stola pogodnog za boravak na otvorenom, na čvrste ukrasne noge od livenog gvožđa, a Mičel je odlučio da fotografiše prizor. 
Mislio je da bi se Ryszard mogao osjećati neugodno nakon što se otvori kao što je imao – o čemu bi razgovarali nakon toga. – a fotografisanje je bio način da se glatko promijeni subjekt, pomjeri fokus prema van.
Vidio je da u njegovom fotoaparatu nije ostalo puno baterije, ali je odlučan da dobije takve slike što je mogao - čak i nekoliko bi bilo u redu.
Ono što je odmah upalo u vidjelo kroz objektiv kada je okrenuo kameru Konsultanti za seks igračke van udesno bile su dvije studentkinje koje su sjedile zajedno za stolom koji je, kako se dogodilo, bio direktno u njegovom vidokrugu. Bile su atraktivne, fotogenične. Mitchell ih nije odabrao za svoju temu. Slučajno su se pojavile u tražilu.
Svjestan pažnje koju su mu drugi studenti upravo poklonili kada se njegov učenik Ryszard pokvario, Mitchell je mislio da ljudi možda još uvijek gledaju u njegovu pravcu i pitao se da li će dobiti pogrešnu ideju, da on slika dvoje zgodnih učenikajedan dugokosi, drugi sa kratkom suknjom, i samosvjestan, okrenuo je kameru prema gore i dalje od njih, na raspored aluminijskih cijevi, dio nekakvog rashladnog ili sprinkler sistema, kockastog oblika a ne cilindrična, koja se protezala iznad glave zajedno s granama vinove loze poređane na rešetki, na mjestima uhvaćena snopovima umjetne svjetlosti koja je prožimala mračni prostor restorana u vrtu i dodavala dojmu hladnoće koji je primijetio pri ulasku, prolazeći šank, koji je bio mat crn, kamen, nalik na škriljevac, gdje je čuo razmjenu između mušterije vani i šankera koji je stajao iznutra, tupo - zapovjedničko - narudžbu pića od prvog za koje se činilo da ne uvrijedi potonjeg, već da pobijedi njegovo odobrenje, kao da je označeno kupcem kao prikladnim za mjesto. Asertivni, čak i arogantni tipovi su tu bili dobrodošli, što je dodalo sjaj. Uzmite u obzir, ljubazni ljudi bi potkopali imidž restorana kao restorana koji privlači ekskluzivnu klijentelu.
Mitchell mi je rekao da se čudio ovim mislima koje su mu tada pale na pamet. Slušajući, i ja jesam.
„Žene su mi stalno dolazile u vidno polje“, rekao je. Kroz objektiv, mislio je. Ti njegovi atraktivni studenti. Zato što je slučajno uperio kameru u direktnu stranu stola za kojim su oni sjedili, i tu su bili.
"Bilo je teško ne vidjeti ih", rekao je, dodajući da ga zaista nije bilo briga što ga drugi studenti smatraju napaljenim tipom koji želi da snimi slike lijepih žena. Zar on ipak nije to. Kao što znate, on me je dosta fotografisao.
Govorio je o radu u učionici, spisku pitanja sa kojima bi se neko mogao susresti na razgovoru za posao ili drugom dužem javnom razgovoru koji je dao studentima.
Želio je da članovi razreda postavljaju pitanja jedni drugima. „Nemate dovoljno šanse da vežbate u stvarnom svetu“, objasnio je on paru koji je upravo od njega uzeo jedan od materijala na kojem su pitanja bila odštampana. "Znaš stvari na času, a onda izađeš van i ne možeš funkcionirati."
„Da, u pravu si“, rekao je jedan od učenika, sedeći sa partnerom u susednoj stolici dok je Mičel stajao pored njih, Trendovi pušenja cigareta, uveravajući se da razumeju zadatak pre nego što je prešao na sledeći par.
"Zato intervjuirajte svog partnera. Slušajte njihove odgovore i odgovorite na ono što kažu."
Problem sa vježbom je što bi svi čuli engleski kako ga izgovara kolega stranac. Umjesto toga, trebalo im je iskustvo s izvornim govornikom. Mitchell nije želio ponuditi svoje usluge kao jedan. Šta god da je bilo, samostalni rad studenata ponudio mu je toliko željeni odmor. „To svi moraju da znaju“, rekao mi je, „ali retko pokreću tezu, kritikuju moje metode. Da znaju, ne bih imao dobar odgovor. Veoma sam zahvalan što su mi dali prolaz za ovo i neki druge stvari."
Govorio je o Japanu, našoj posljednjoj posjeti, kada je rekao da Japanci izgledaju otvorenije nego prije. Smatrao je da promjena stava, smanjenje nepovjerenja prema strancima koje je osjetio tokom ranijih boravaka u zemlji, može barem dijelom zahvaliti otvaranju tržišta stranoj konkurenciji, promjeni koju je zahtijevala zaostala ekonomija. Mitchell je na svoje iznenađenje otkrio da ima pomiješana osjećanja u vezi lakšeg pristupa koji je sada vidljiv među mojim sunarodnicima. "Na neki način, to je dobro", rekao je. "Naravno da cijenim veću druželjubivost. Ali nešto se može izgubiti i. Zategnutost Japanaca je dio onoga što njihovu kulturu čini tako jedinstvenom, lijepom. Bez toga - pa, možete vidjeti da ima još malo smeća na ulici "Japanci nikada prije ne bi prihvatili bacanje smeća."
Inače, tokom tog putovanja proveli smo vrijeme sa mojom prijateljicom Ririko, tada je vidio crnog Amerikanca koji je neko vrijeme živio u Japanu, napravio sebi kul život. Mlad i zgodan, bio je miljenik određene publike. 
Kao pop idol. Došao je jednog dana u posjetu hotelu u kojem smo bili smješteni. Ririko, Mitchell i ja smo bili tamo kada je stigao, zvonio na vratima. Šta da kažem o blistavoj samopouzdanoj figuri koja je prošetala prostorijom. Crnac. Young. Beautiful. Divlja kosa. Tako glatka koža, kao da je utrljao kremu u nju - ali to je bio njegov prirodni ten.
I poznavao je konopce Japana kao što Mičel nije, prilagođen sa većom fleksibilnošću. Bili su predstavljeni, pozdravili se. Pitao sam se da li bi imali šta da kažu. Bili su tako različiti.
Mitchell je rekao da se tip prema njemu odnosio sa nepovjerenjem koje je izgledalo na granici s prezirom. "Kao da se nekome hvali, govoreći: 'Moji ljudi su možda na dnu u Americi, ali ovdje u Japanu sam ja kralj'."
Kao što sam rekao, publika, posebno žene, tretirala ga je kao superzvijezdu samo zbog njegove boje kože i cool kulture koju su povezivali s njom. Pitao sam se kako on gleda na Japance zauzvrat. Da li je pogledao odozgo na našu rasu, povukao oči u stranu da imitira azijski nagib?
Mičela je upravo nazvala Leticija, žena ili Nelson, njegov prijatelj i bivši učitelj koji sada boluje od Alchajmerove bolesti. Bolest je toliko uznapredovala da ponekad uopšte ne može da komunicira. Rekla je da je pričao o pesmi koja mu se dopala, koju Mičel takođe zna (pesma iz Nelsonove mladosti koju je predstavio Mičelu i drugim studentima). Leticija je takođe rekla da je svom mužu izgovorila Mičelovo ime i da je osetila da želi da čuje njegov glas.
"On danas ne može mnogo razumjeti, ali je razumio tvoje ime."
Ponekad Mitchell zamjera Leticiji. Ona puno priča i gubi njegovo vrijeme. Naravno, on prepoznaje da kada Nelson ne može govoriti u svoje ime, ona mora uskočiti. Ali on misli da bi ona to mogla učiniti u manje riječi.Voleo bi da je prešla na stvar. Ako joj je zaista stalo do Nelsona, brže bi ga dovela do telefona. S druge strane, Mitchell zna da Mugen nude mary pod stresom jer brine o muškarcu koji gubi razum. On također razumije da je ona iz drugačije kulture od njegove, u kojoj je prijeći na stvar izgleda manje važno. Ona je Filipinka i možda više od Amerikanaca Svrši u moj šupak uživati u razgovoru samo zbog sebe.
Konačno je prekinula vezu, predala Mitchella njegovom starom učitelju.
Uslijedila je tišina. Mitchell Nelson je znao da je tamo, slušajući iako daleko od stvarnosti. Alchajmer ga je doveo u svet zabluda. Tek rijetko je više nazirao dešavanja oko sebe.
Mitchell je izgovorio vlastito ime i primijetio slabu reakciju iz demencije njegovog prijatelja. Preko telefona mu je otpjevao pjesmu koju je Leticija spomenula, onu koju je Mitchell naučio od Nelsona kao student godinama prije. I prije ga je nervirala Nelsonova žena, ali se smekšao. Postizanje kontakta sa ostarjelim čovjekom, ma koliko on bio slab, distanciran, otežalo mu je da se ljuti na bilo koga. U takvim trenucima, vidjeli ste da je život stvoren samo za ljubav.
On može biti - mrzim da koristim tu riječ - s vremena na vrijeme, ali ponekad me njegova pronicljivost impresionira.
ne mogu vjerovati tako vruće
sada je to dama koja voli kurac
ti vrlo sretno kremšnite sve azijske drolje lijepo
čuvar sigurno nadam se da ste uzvratili zadovoljstvo
Krisztina schwartz porn star videos
apsolutno jedinstveno dopao mi se
dayum neverovatno vruće lizanje hvala
jebeni lijepi debeli kukovi u njenom dupetu
jedan od najboljih najpopularnijih upload-ova na ovoj stranici