Jebi se Lilly Allen

Viktorijanska bagatela

„Upravo je to bio moj prigovor kada je dragi Reggie to prvi put predložio, Lyddie, ali uvjeravam te da je bio u pravu, kao i obično. Senzacija uopće nije onakva kakva bi se očekivala.'

'Reggie' bi mogao biti samo Reginald Doyle, Esq., moj stari veslački drug s Cambridgea, sada moj kolega u laboratorijskom poduhvatu. Godinu ranije osvojio je ruku zadivljujuće Mavis, najstarije od tri sestre Courtenay, svaka očaravajuća od prethodne. Kao što sam mu rekao na dan njegovog vjenčanja, bio Prsate prašnjave ogromne sise sretan pas što je pobijedio, ne samo jednu od najljepših i najčistijih djevojaka u cijeloj Engleskoj, već je dobio dvije čedne ukrasne sestre besplatno. Njihov otac, iako besprijekorno ugledan, nikako nije dobrostojeći, pa je Reginald ponudio nevjenčanim sestrama mjesto pod njegovim krovom.

Bio je to mračni i strogo lijep Mavisin glas koji sam čula kako dolazi s druge strane gomile žbunja.

"Ali čak i tako, nije li bolno?" Govorila je lanenokosa gospođica Lydia Courtenay, srednja sestra.

'Oh, dobro, na početku, znaš. Ali "pacijentska praksa donosi napredak". Reggie je bio strpljenje i nežnost. Iskreno govoreći, ima još malo. Neću to nazvati bolom, tačno, već istezanjem, nekom vrstom bola, čak i sada. Ali nekako samo daje pikantnost užitku, poput vrućine dobrog indijskog karija.'

Gospođica Florence, najmlađa od njih troje, upitala je: 'Ali da li vam je to zaista draže od - nego - na uobičajeni način?' Ako je srednja sestra, Lidija, lijepa breza-nimfa, Florence je više od zemlje, sa svojim širim crtama lica s laganim pjegama i veselim smeđim očima.

„Usuđujem se reći da ćemo to ponoviti na uobičajen način, s vremena na vreme“, zamišljeno je rekla Mavis, „zbog raznolikosti, znaš. Kada dođe vrijeme za osnivanje porodice. Ali ovo nalazim na drugi način, daleko najdivniji osjećaj koji sam ikada doživio.'

Priznajem, prisluškivanje je društveni zločin i trebalo je da nastavim dalje.Ali to je uvijek bila moja slabost i bio sam zaintrigiran. Da li bi zaista mogli razgovarati - o čemu sam mislio da razgovaraju?

Zavladala je tišina dok su dvije mlađe sestre sve ovo razmatrale. Onda sam ponovo začuo slatki glas Lidije lanene kose. "Nije li radnja prilično friktivna?"

„Pa, ​​usuđujem se da kažem da bi bilo“, odgovorila je Mavis, „ali Reginald je naučnik, znate. Napravio je mazivo jedinjenje koje obilno primjenjuje na sebe neposredno prije ruke.'

'Ali što je s higijenom?' upitala je Florence. 'Trebala sam misliti.' Ostalo je prepustila mašti.

'Pa, tu opet vidite prednost braka sa naučnikom', odgovorila je pobjedonosno Mavis. 'U svom laboratorijskom radu koristi sijalicu od elastične indijske gume, neku vrstu minijaturne stvari u obliku balona. Prethodno koristim jedan da se iznutra očistim toplom vodom. Potrebno je malo vremena, ali smatram da to doprinosi užitku iščekivanja.' Dodala je: 'Ali u svakom slučaju, problem nije tako veliki kao što se može zamisliti.'

„Kada se udam, udaću se za naučnika“, izjavila je Lidija.

Mavis je imala osmijeh u glasu dok je pitala: 'A imate li kojim slučajem na umu zgodnog gospodina Frederica Jaspersa?'

Mogao sam da zamislim kako rumenilo preliva lepe Lidijine obraze. I sam sam sumnjao da ima topla osećanja prema gospodinu Jaspersu – drugim rečima, prema meni. I priznajem da sam gajio poseban osjećaj prema njoj.

Lidiju je mlada Florens poštedela odgovora, koja je zadirkujuće primetila: „Kažete da ste se obratili ovoj praksi da biste odložili osnivanje porodice, Mavis, ali ja vidim još jednu zaslugu u tome. Samo ćeš ti biti previše ukočen da bi imao zasluge.'

"Kakva je ovo "zasluga", Flo?" upitala je Mavis sumnjičavo.

"Zašto", uzvratila je neodoljiva djevojka, smijući se, "to bi omogućilo nevjenčanoj gospođici da potpuno uživa u ličnosti svog dragog, a ipak, ako bi se odlučila udati za drugoga, prve bračne noći njen muž ne bi otkrio nikakve dokaze o njoj bivša indiskrecija.'

"Florence Courtenay", reče Mavis strogo, "vaše vas je slobodno razmišljanje odvelo na krivi put." Sada više ne smijemo sjediti ovdje. Reggie će očekivati ​​naše društvo na čaju na travnjaku.

Pošto sam trebao biti prisutan na istom čaju, nastavio sam hodati i požurio van dometa.

*

Svi smo sjedili oko čajnog stola na travnjaku obasjanom suncem, a sobarica je čistila čajeve. Reginaldovi roditelji su bili tamo, a Mavis je slušala i klimala Provjerite susjedstvo za seksualne prestupnike dok su žalili zbog morala mladih. Planirao sam zamoliti poštenu Lidiju da me prati u skretanju oko trajekta u takvom trenutku. Trajekt leži duž staze od crvene cigle koja vodi iza ružičnjaka, a privlačna je što ne zaklanja par od pogleda, što bi moglo dovesti do ogovaranja među poslugom; ali istovremeno se proteže dovoljno daleko od zakona da razgovor bude nečujan.

Međutim, Lidijin izraz lica tokom čaja pokazao je da je boli, a ubrzo nakon toga se izvinila i otišla u svoju spavaću sobu. Mjesečna 'slabost', vjerovatno.

U trenutku kada je otišla, mlada gospođica Florence mi je rekla: 'Gospodine Jaspers, stari Cummings je otvorio prekrasan pogled na rijeku', Cummings je baštovan, 'ali stvarno morate obići paratnicu da biste to vidjeli. Molim vas, dozvolite mi da vam pokažem.

Jedan pogled na njene osvajačke smeđe oči i radosno sam prihvatio.

Dok smo bili u dometu Reginalda i ostalih, Florence je govorila dovoljno nevino. „Gospodine Jaspers, čitao sam neke od naših britanskih filozofa. Imate li mišljenje o gospodinu Bentamu?'

'Svi moraju poštovati misli takvog uma, čak i ako se ne slažu s njima.'

Florence mi nije dozvolila da izbjegnem pitanje. "Ali da li se takmičite s njegovim utilitarističkim aksiomom?"

Nešto sam spustio glas. 'Mislite: "Najveća sreća najvećeg broja je jedina mjera ispravnog i pogrešnog." Teško je naučnom umu da se ne složi.'

'Ali kada su u pitanju odnosi između ljudi kao pojedinaca, postoje određeni običaji i konvencije.' Razgovor na travnjaku već je bio samo žamor.

"Zaista ima."

'Kažem "muškarci", ali uključujem naravno i mužjake i ženku ove vrste.'

"Naravno."

'Priznajem da ne vidim uvijek korisnost naših običaja.' Opet taj veseli pogled. Sad je u njemu bilo nešto lukavo. 'Među vodećim običajima naše epohe je brak.'

'Shvatam tvoj zanos.'

'Skoro smo na vidiku.' Staza od cigala bila je sužena paprati koja se nadvija, pa je ona išla ispred mene.

'Moram reći da su tvoje Doodias vrlo dobre', primijetio sam.

'Moje što?'

'Ove paprati. Oni su iz roda Doodia.'

Ona se nasmijala. 'Paprati su Lidijin hobi, ne moj. Pa, što mislite o pogledu?'

Pogled je bio prekrasan: iza bliske trake žitnog polja posutog kukuruzima, vidjele su se vrbe sa odsjajem zlatne sunčeve svjetlosti s rijeke između njihovih stabala, a široka praznina u vrbama uokvirena je dalekim šumama i niskim plavim brdima.

"Šarmantno", rekao sam. 'Mada bih bolje uživao u drugom društvu.'

'Ti grozni čovječe. Kako misliš?'

"Mislim, gospođice Florence, da me užici vaše vlastite osobe u potpunosti odvlače od vrijednosti krajolika."

'Gospodine Jaspers. Vratimo se filozofiji.' Nije pocrvenela - oči su joj zaiskrile.

„Imali smo bolji pogled na pogled“, predložio sam. 'Ljudi će pričati ako vide da se gledamo jedni u druge.' Okrenuo sam se i nastavio: 'Filozofski, ja nisam kršćanin, gospođice Florence. Ako priznajem neko božanstvo, onda je to Venera.'

„Savršeno izražavate moje religiozno mišljenje. Ali slobodno izražavanje Njenog obožavanja ograničeno je praktičnim razmatranjima.'

"Mislite da bi muška ponuda u hramu Venere mogla imati vrlo nezgodan ishod, posebno za damu koja je uključena."

„To je rizik, gospodine Jaspers. Ali samo ako završi svoje hodočašće u Hram kroz Veliki portal. Razmislite. Tu je i Mali portal.'

'Veoma istinito. Društvo može osuditi, ali s utilitarističkog gledišta, ne može se imati prigovora na Manji portal, pod uvjetom da se Higijeji također posveti dužna odanost.'

'I, pretpostavljam, Portal bi trebao biti dobro podmazan.'

'Zaista. Mada - s razlogom se zove Mala, gospođice Florence. A kada je hodočasnik velike veličine.'

'Je li hodočasnik velike veličine?'

"U ovom slučaju, da", priznao sam. Jednom, usred slavlja uoči napuštanja internata, nas desetak momaka uporedilo je veličine naših uzbuđenih generativnih organa. Moj se pokazao daleko najvećim.

'Mm.' Činilo se da ju je ova činjenica zanimala. 'Srećom, Portal je donekle elastičan.'

'Istinito. I kao i svaki mišić, može se obrazovati, da tako kažem, vježbanjem. Da postanem još elastičniji.'

Florence je pobožno uzdahnula. 'Obrazovanje je toliki blagoslov. Prečesto se 2009 seksi bucmasti tinejdžeri mladi kod djevojčica.'

Smijao sam se. 'Gospođice Florence, nikad nije kasno za učenje. Ali stajali smo ovdje dovoljno dugo. Ako bi vaša sestra slučajno pogledala sa svog prozora. Usput, čuo sam da će pošiljka šešira stići u Cambridge iz Pariza do utorka.'

'Tri je često zgodno vrijeme za pregled pariških šešira.'

*

U utorak sam imao posla u Kembridžu. Slučajno sam prošao pored mlinjača u tri i tako sam slučajno naišao preko gospođice Florence. Čekao sam s poštovanjem dok je ona uzvikivala na finost šešira na prozoru. Zatim, kada je dovoljno dugo uživala u iskušavanju mog strpljenja, dozvolila mi je da joj predam mali paket umotan u smeđi papir vezan kanapom. Paket je sadržavao: šuplju indijsku gumenu sijalicu sa drškom; džemjar od osme litre Reginaldove 'mazive smjese', formulu za koju sam otkrio u njegovoj uobičajenoj knjizi; i dobra dužina Dildo indijske gume oko inča u prečniku, zaobljenih na krajevima, koju smo imali u laboratoriji za neke zaboravljene svrhe.

Gospođica Florence je ugurala paket u svoju torbu i spomenula da se tog dana u nedelji iz Notingema očekuje bala novih traka. Onda smo otišli svojim putem.

Sljedeće sedmice, ispred najbolje galanterije u gradu, vratila mi je dužinu gume u svom omotu, uz oduševljeni osmijeh. Nasmiješila se i kada mi je pokazala voštanu svijeću prilično debljeg prečnika.

Sledeće nedelje trebalo je da bude izložba novih stvari, poverila je, kod izrađivača haljina.

I tako je to išlo iz sedmice u sedmicu - ispred haljaša, izrađivača korzeta od kitove kosti, uvoznika čipkastih mantilja, prodavača romana prikladnih za otmjene dame. Nakon svijeće, šargarepe su stavljene u službu, sve više debljine kako je sezona rasta odmicala. Svake sedmice mi je pokazivala po jednu, sa pobjedničkim pogledom; ali uvek sam odmahivao glavom. Stari Cummingsovi najbolji su ponekad imali dužinu, ali nikad najvažniji obim.

Ispred ženske obuće rekla je, smijući se s dozom histerije: 'Stvarno, gospodine Jaspers, ne znam šta da pokušam sljedeće. Krastavci Old Cummingsa su se ove sezone pokvarili. Jedva mogu iskoristiti biljnu srž ili tikvu.'

'Kada biljno kraljevstvo ne može više, gospođice Florence', odgovorila sam, 'moramo esejirati šta živo meso i krv mogu Dupe u filmovima, vragolasti osmijeh proširio se njenim zadivljujućim crtama lica.

*

Dogovoreno je da se nađemo na proplanku u velikom, gustom pokrivaču lisica. Bio je topao dan sa najlakšim povjetarcem. Pošao sam za potokom, kako mi je rekla, skrenuo u stranu kod ogromnog stabla bukve, oprezno se progurao Sestre lezbejska pornografija zastor od lišća i našao se na proplanku obrubljenom pakolom i dračinom, oivičenom bazgom. U sredini je bio tepih od jarko zelene mahovine, ne mnogo veći od bračnog kreveta.A na mahovini je zavaljena gospođica Florence, okrenuta tri četvrtine napred, sa podignutim suknjama i podsuknjama kako bi otkrila bosa stopala i noge - predivno oblikovane i čvrste - i snežne jastuke njene zadnjice. Činilo se da spava.

Sjaj sunca činio je proplanak više nego toplim. Brzo sam se skinuo sa sebe. Na trenutak sam se prokleo. Zaboravio sam ponijeti smjesu za podmazivanje. Onda sam primetio, pored njenog lakta, teglu koju sam joj dao, zgodno bez poklopca. Pokupio sam ga. Jesam li vidio i najmanje drhtanje njenih kapaka?

Bez obzira. Nepotrebno je reći da je moj mužjak bio u stanju velikog uzbuđenja, stršio je iz mene kao borovo deblo. Namazao sam ga smjesom, a zatim obrisao ruku o mahovinu.

Onda sam kleknuo između njenih nogu. Ošamućen ljepotom njenog zadnjaka, zadao sam nježni poljubac na njegovu meku, mliječnu zaobljenost. Uzdahnula je, ali se nije pomaknula. Rukama sam razdvojio raskošne humke i pregledao ovako otkriveni okrugli, naborani Portal. Moje uzbuđenje se pojačalo kada sam vidio da se iščekivanje malo otvorilo. Oslonjen na jedan lakat, postavio sam se tako da je moj član, vođen rukom oko njegove osnove, lagano dodirivao otvor.

I dalje nije pokazivala znake buđenja, ali joj se disanje produbilo. Položio sam torzo uz njena leđa i, nježno ljubeći joj obraz, započeo svoje napore blagim prodorom od pola inča. Na moje oduševljenje, vatreni hodočasnik nije naišao bez osjećaja stezanja.

Najzad je ljupka devojka pokazala da je budna. Promrmljala je: 'Moja bluza. raskopčana.'

Posegnuo sam oko nje i otkrio da nije samo otkopčana do struka, već i otvorena, bez donjeg rublja.

Zgrabio sam njene grudi sa strašću, njihovo popustljivo meso je preplavilo moje ruke. Dok sam trljao njene opružne bradavice između palčeva i prstiju, nastavio sam svoje prodorne napore.Nakon još pola inča došlo je do jasnog zatezanja, iako se Portal dovoljno lako otvarao - sve poteškoće stvarala je debljina mog organa. Ipak, draga djevojka nije pokazivala znake nelagode, pa sam nastavio dalje.

Kada je glava bila tačno unutar otvora, otpor je bio jak i počela je kratko, bolno da diše. Prisilila sam se da zaustavim trudove. Ali ona mi je nastavila sa: 'Nemojte stati, dragi gospodine Jaspers. Bit ću potpuno uzet, cijelom tvojom dužinom, bez obzira na sve.'

Tako umoljen, obnovio sam svoje napore. Inč slijedi inč. Nakon što je zaručena glava mog člana prošla pravo kroz ulazni prolaz, ustanovio sam da je unutrašnjost Hrama prostranija, a i prolaz se počeo malo više opuštati.

Uhvativši moju ruku, gospođica Florens ju je pomaknula niz svoje suknje i pritisnula na svoj mons veneris, uz taj biser živog tkiva koji je najveći izvor fizičkog užitka kod žena. Zatim je pomaknula moje prste na nju.

Sada su mi cijela osovina i glava bili potpuno zakopani u njenu stražnju stranu. Započeo sam ritmički ulazak i izlazak. Iznova i iznova sam se povlačio gotovo cijelom dužinom, a onda sam ušao stalnom snagom. Ubrzo sam, u svom žaru, povećao tempo. Dah joj je dolazio u mahnitim dahtanjima, oči su joj bile zatvorene, radostan osmeh joj se raširio po svim crtama lica. Dalje sam povećao tempo. Njeno tijelo je poskakivalo na kraju svakog udarca, dok sam vozio sve brže i brže između tih dvostrukih brežuljaka koji su čuvali Svetište mog blaženstva.

Prebrzo sam dao svoju ponudu. Prešao me je takav talas rajskog užitka da sam kao da se davim. Gospođica Florence je dahnula: 'Osjećam. Oh, gospodine Jaspers. Osjećam - tvoje pulsiranje - tvoje muževne tekućine!' Žestoko je pritisnula moje pokretne prste na sebe, a u sledećem trenutku i ona je doživljavala svete grčeve fizičkog zanosa.

Poslije sam se obukao i ležali smo jedno pored drugog, slušajući pospano zujanje pčela među cvjetovima bazge i upoređujući nove senzacije u kojima smo upravo uživali. Odlučili smo da će se dnevni eksperiment ponoviti kad god budemo imali priliku.

A onda je gospođica Florence prilično strogo izjavila: „Ali samo dok se ne umorimo jedno od drugog, gospodine Jaspers. Jer ja još nisam razmišljao o braku, a na svijetu ima mnogo zgodnih muškaraca.'

'Iako je malo tako dobro opremljenih', uzvratio sam. I mnoge zgodne žene, osim toga. Iako istinu govoreći, poigravao sam se idejom da zaprosim Lidiju.'

'Ali kako sjajno. Voleo bih da zadržim tvoju veličanstvenu muškost u porodici. Prema onome što je Mavis rekla, mora da je skoro dvostruko veći od Reginaldovog. Samo, pitam se što će Lyddie reći kad joj ispričam o ovoj popodnevnoj eskapadi?

Sjeo sam kao da me pokreće komprimirani zrak. 'Šta?'

„Nas tri sestre imamo pakt, zar nisi znao. Zakleli smo se da nemamo tajni jedno od drugog.'

'Ali -'

Tiho, blesavi čovječe. Priznajem da postoji šansa da će se naljutiti što sam se ubacio ispred nje, ali usuđujem se reći da će njezina ljutnja pasti uglavnom na mene.'

'Molim vas, gospođice Florence, preklinjem vas, ne činite tako nešto.'

'Vislice. Položio sam sveti zavet. A sada, odlazi s tobom, jer je skoro vrijeme za čaj, a ne smije se vidjeti da zajedno prilazimo kući.'

*

Gospođica Florence i ja smo se nastavili sastajati na proplanku jednom tjedno, i naša komunikacija je postala duža, ali ne manje blažena. U međuvremenu, primijetio sam promjenu u udobnosti gospođice Lidije prema meni. Još uvijek je pocrvenjela kada smo razgovarali, ali više je bilo čiste sramote nego djevojačke stidljivosti rođene iz srca žudnje. A virtuelna Mavis me često gledala kao sa velike visine.

Zatim, kasno u ljeto, svi smo se ponovo okupili na jednom od redovnih čajeva kod Reginalda. Sjedili smo u salonu, puna toplina ljeta je prošla. Kroz francuske prozore jasno se mogao vidjeti trajekt.Dok su drugi razgovarali, primijetio sam da je Florence nekoliko puta ohrabrujuće kimnula Lidiji sa lanenom kosom, pa čak i izgovorila riječi: 'Nastavi'.

Došlo je do zatišja u razgovoru. Lidija je veoma lepo pocrvenela, sve dok konačno nije prekinula tišinu rečima: „Oh. Jaspers, skoro sam zaboravio. Florence mi je maloprije rekla kako si primijetio moje paprati. Izađi sa mnom van, pa ćemo razgovarati o mojim - Doodiasima.'