prici o seksu dlakave mace

Napomena autora: Svi likovi su stariji od osamnaest godina.

Prvo poglavlje: Uhvaćen

Silverwood, Michigan, septembar 1957

Debbie

Znao sam da sam u nevolji, velikoj nevolji.

Srce mi je lupalo kao ludo dok sam sjedio na zadnjem sjedištu Hammersmithove limuzine, stisnut između tog elegantnog, moćnog i ljutog para. Kutija sa svim mojim ukradenim blagom ležala je u krilu gospođe Hammersmith.

Bila je to noćna mora koja će biti mnogo gora ako se otkrije moj otac. A šta je sa policijom. Da li bi me strpali u zatvor. O ne, ne bih mogao u zatvor!

Pokušao sam lagati da se izvučem, i to nije uspjelo. Nisam mogao da bežim, pa mi je preostalo samo da plačem i bežim. Vjerujte da nije bilo teško potjerati suze.

„Molim vas, molim vas, gospodine Hammersmith, ne govorite nikome o ovome. Tako mi je, tako mi je žao, obećavam da se to više nikada neće ponoviti. Radiću za vas uzalud dok se sve ne vrati, obećavam. "

"Zašto bih želio da lopov radi za mene?" Gospodin. Hammersmith je zarežao.

"Trebale bi vam godine da sve vratite", gđa. rekao je Hammersmith gledajući me strogo. "Bila si vrlo nestašna djevojka, Debbie, i moraš biti kažnjena."

"Znam, znam", čekao sam. "Bio sam jako loš." Uhvatio sam je za podlakticu u rukavici. "Ali ja nisam loša osoba, gospođo, zaista. Mogu biti dobra, obećavam."

"Možda se možeš reformirati, ali to je na tvom ocu i policiji. To nije naša stvar, već si nam napravio dovoljno problema", odgovorila je dok je čvrsto skinula moju ruku sa svoje ruke i pogledala kroz prozor .

"O ne, o ne, o ne. Molim te, zar me ne možeš kazniti. Mogu ti vratiti radeći oko tvoje kuće. Biću tvoj sluga, bit ću tvoj rob gospođo. Ne mogu držimo ovo samo među nama?" Žalim se.

Mislio sam; ništa mi ti ljudi nisu mogli učiniti što bi bilo gore od onoga što bi uradio moj otac, ili oni gadni nasipi u zatvoru. Ona je ćutala, a ja sam počeo da imam malo nade.

Nakon nekog vremena rekla je: "Šta misliš, Tome. Imamo li odgovornost da popravimo ovu svojeglavu djevojku. Lično ne vjerujem njenim suzama; kažem da pustimo vlasti da se pozabave njom, imamo bolje stvari da radimo. "

Zastenjao sam od očaja, a onda g. Hammersmith je rekao: "Trebali bismo barem o tome razgovarati, ali ne u autu. Odvest ćemo je kući."

To još nije bilo pomilovanje, ali u tom trenutku sam mogao da ga poljubim. "Oh, hvala, hvala." Ja sam potresen.

„Sada budi miran“, odbrusila mi je gospođa Hamersmit uhvativši moju ruku pre nego što sam uspeo da je ponovo dodirnem i vratim je u svoje krilo.

Prošli smo pored stražarnice, uzduž duge vožnje i ušli u ogromnu garažu njihove vile, Silvermill. Jedan od njihovih zastrašujućih, stranih amazonskih slugu otvorio je vrata auta, a gospođa Hammersmith me za ruku odvela kroz neke hodnike do velike radne sobe obložene drvetom s kaminom. Bio je tu veliki, tamni sto, neke velike kožne fotelje i veliki kožni kauč. Posjela me u jednu od fotelja.

„Sedi tu i ne miči se“, zapovedila je, a zatim je na visokim potpeticama izašla iz sobe.

Sedeo sam tamo za ono što je izgledalo kao zauvek. Molio bih se, ali zaista nisam želio da skrenem pažnju Bogu nakon svega što sam učinio.

Bio sam u njihovoj milosti. Bili su veoma bogati; posjedovali su pola mog rodnog grada Silverwooda i to je bio samo mali krompir. Ljudi su govorili da gospodin Hammersmith ima velike kompanije u Chicagu i New Yorku, a sve lokalne stvari su samo sentimentalne vrijednosti jer su prenijete od roditelja gospođe Hammersmith. Svi građani su im se klanjali, pa ako su sudiji rekli da me pošalje u zatvor, onda bi me sudija poslao u zatvor.

Bio sam šokiran što su tako bogati ljudi brinuli o mojoj sitnici da kradem iz jedne od njihovih malih dućana. Možda je to bio princip s njima ili tako nešto. Mislio sam da pravim budalu od upravnika prodavnice, ali sam vređao mnogo više sile.

Sada sam morao da platim za svoju glupost.

Kada se gospođa Hammersmith konačno vratila, skočio sam na noge da se suočim s njom. U štiklama je bila skoro stopu viša od mene, a ja sam pogledao u nju s rukama iza leđa. Bila je prelijepa žena; mnogo mlađi od gospodina Hammersmitha za kojeg sam mislio da ima oko pedeset godina. Imala je savršeno bijelu kožu, a kosa joj je uvijek bila lijepo postavljena sa svakim crveno-zlatnim pramenom na svom mjestu. Nisu imali djece, tako da je imala finu dotjeranu figuru.

Njena odjeća je uvijek bila svježa i najnovijih, najskupljih stilova iz Pariza i New Yorka. Ovdje su je tretirali kao filmsku zvijezdu ili kraljicu, a ja sam joj se divio iz daljine kao i svi ostali, nikad ne sluteći da ću ikada kročiti u njenu kuću.

Bio sam prestravljen, ali koliko god čudno izgledalo, bio sam i oduševljen što sam tamo. Bože, bio sam u njenoj kući, stajao sam dovoljno blizu da dodirnem gospođu Hammersmith. Možda je bila bijesna na mene, ali je barem znala da postojim. Čak i ako me je prebila, osjećao sam da sam imao sreće što sam bio tamo.

Uhvatila me je za obraz i snažno ga uštinula.

"Ti si srećna devojčica", rekla je. "Gospodin Hammersmith misli da od vas može napraviti pristojnog građanina. Dakle, sve dok se budete 15-minutna priča o goloj lezbijki i prici o seksu dlakave mace sve što vam se kaže, nećemo ići u policiju."

"Oh, hvala, vama, hvala, gospođo. Ja ću se ponašati, bit ću dobar. Samo mi recite šta da radim, pa ću to učiniti", jecala sam s olakšanjem.

"Reći ćeš roditeljima da sam te zaposlio kao daktilografa za svoj najnoviji rad, možeš im reći da sam čuo za tebe na pobjedničkom takmičenju daktilografa u školi. Radit ćeš ovdje svako veče od sedam do deset, a bit će ih putovanja i rad vikendom. Plaćaću vam dolar po satu", rekla je.

Dok sam brbljao svoje zahvalnosti, odvela me je do ulaznih vrata; "Pojavi se sutra uveče, dobro izribana i obučena kao za školu, i nemoj da se usuđuješ da zakasniš. A sad trči kući", naredila mi je i dobro me udarila po leđima da me pošalje na put.

#####

Sljedeće noći, tačno u sedam sati, na vratima me je dočekala gospođica Steeple, čekićeva čekićeva, krupna domaćica. Dobacila mi je strog pogled preko vrha svojih naočara sa šiljastim okvirom, stisnutih usta od neodobravanja.

„Dođi“, rekla je i bez riječi me odvela do radne sobe u kojoj sam bila prethodne noći.

Gospodin i gospođa Hammersmith su sjedili u dvije fotelje i čekali me. Usta su mi se otvorila kada sam ugledao gospođu Hammersmith; njena duga, crvenkasto-zlatna kosa bila je ošišana i ofarbana u tamniju, manje prirodnog izgleda crveno. Sinoć joj se spustio do ramena, a sada joj je došao samo do ušiju sa kratkim šiškama koje su joj bile ukošene preko čela.

To me je zaista prestrašilo; izgledalo je kao luda stvar za tako veličanstvenu kosu. Nisam znao o čemu se radi, ali sam se molio da to nema nikakve veze sa mnom. Rekli su mi da sjednem, a ja sam seo na kauč prekriženih nogu u gležnjevima i ruku u krilu. Gospodin Hammersmith je ustao. Nadvisio se nada mnom; Ja imam samo pet stopa i četiri, a on mora da ima oko šest i šest.

"Ti si loša djevojka, Debbie Donavan, uvijek si bila loša djevojka", rekao je. "Ne pokušavajte to poreći."

Klimnula sam, osjećajući kako mi suze naviru u oči. Bila je istina, sve istina.

„Znam te,“ rekao je gledajući dole u mene. "Vi ste pametni, hrabri i nemoralni, to nisu nužno loše karakteristike ako ste pravilno obučeni, međutim, ako nastavite svojim sadašnjim putem sigurno ćete završiti u zatvoru, sirotinjskoj kući ili mentalnoj ustanovi."

Crven i vruć, ugrizao sam se za usnu i spustio oči. Osećala sam se gola pred njim.

"Mogu te spasiti. Mogu promijeniti tvoj put od srama i siromaštva do ponosa i uspjeha."

Pokrenulo me njegovo samopouzdanje, zadivljeno što je vjerovao da mogu biti spašena. Podigla sam pogled na njega, željna njegovog odobravanja.

„Uradiću sve što kažete, gospodine Hamersmit, samo ne želim više da ulazim u nevolje“, rekao sam, i to sam ozbiljno mislio.

Drugo poglavlje: Mala kurva

G. Hammersmith

Debbie se lecnula kad sam glasno povikao: "Gospođice Steeple, hoćete li ući, molim vas."

Vrata su se odmah otvorila i gospođica Steeple je ušla u crnoj čipkanoj haljini koja joj je padala do članaka iznad četiri inča crnih potpetica. Dekoltea je bila izrezana nekoliko inča niz njena prostrana grudi i ostala su joj nepokrivena ramena bez ikakvih kaiševa.

"Trebaće mi vaša stručnost u ispravljanju ove mlade žene", rekao sam.

„Naravno, gospodine, biće mi zadovoljstvo“, odgovorila je sa zločestim osmehom dok je skidala naočare ostavljajući ih da vise sa lanca oko njenog vrata.

Brlog je imao tri kauča okrenuta jedan prema drugom u otvorenom pravougaoniku sa radnim stolom i stolicama na jednoj strani. Sjeo sam na crveni kožni kauč na kratkom kraju pravougaonika, a Dianne je stajala iza mene. Debbie je stajala na otvorenom kraju pravougaonika, spuštene glave, s rukama u krilu. Gospođica Steeple je došla okolo da stane ispred nje gledajući je gore-dolje.

"Šta mislite koja bi bila prikladna kazna za ovog malog lopova?" Pitao sam.

"Mala kurvo", prosiktala je Dianne iza mene.

"Da bismo odredili kaznu, moramo razumjeti šta motivira njene zločine. Koji grijesi oživljavaju njeno zločesto ponašanje?" odgovori gospođica Steeple zamišljeno. Grijeh i kazna bile su njene omiljene teme.

"Požuda!" Dianne je izjavila da dolazi oko kauča i kreće se iza Debbie.

"Pogledajte te oči u spavaćoj sobi, oči male kurve, ona ne može da sakrije šta je iza njih. I pogledajte njenu odeću. Džemper do vrha, ali o. tako. uski!", rekla je, prelazeći rukama preko Debbienih sisa odostraga, navodeći djevojku da se trgne i pogleda gore.

Djevojka je nosila tamnoplavu suknju pune dužine, zategnutu u struku, a zatim je skromno nadimala. Iznad toga je nosila uski džemper tamnije plave boje sa okruglom bijelom kragnom. Njene sise pristojne veličine su lijepo ispunile džemper, a u trenutku su joj bradavice divno probušile.

Debbie je dahnula dok je Dianne zgrabila svoje hrabre bradavice i štipala ih.

"Pogledaj malu drolju. Pogledaj kako je uzbuđena. Spremna je da se spusti na koljena i odmah ti popuše kurac."

„O, puna je požude“, složio sam se, i dalje mirno sedeći na kauču. "Ali požuda nije grijeh, samo je represija."

"Gledaj me, curo, osim ako ti ne kažem drugačije!" Odbrusila je gospođa Steeple kada je Debbieno uplašeno da je počelo lutati.

Debbie je vratila oči naprijed, njezina draga donja usna je drhtala.

"Pohlepa", nastavila je gospođica Steeple. "Ona želi više od svog dijela. Kada dobije nešto što joj se sviđa, želi više od toga."

"Zavist", rekla je Dianne i stala pored gospođice Steeple. "Ona želi ono što joj je bolje da ima, i učinit će sve što može da to dobije. Nije li tako, Debbie?" zahtevala je.

Kada djevojka nije odgovorila, Dianne ju je snažno udarila po obrazu. Dahnula je i počela da diže ruku do crvene tačke.

"Drži ruke sa strane ili ću ih vezati", zarežala je gospođica Steeple na nju.

Ruke su joj se odmah spustile na bok.

"Postavila sam ti pitanje, kurvo", odbrusila je Dianne.

„Da, želim ono što moji bolji imaju“, rekla je krotko.

Dianne je uzela 9789 dlakavi tinejdžeri 01 ispred lice u ruku i stisnula joj usta. "Da. Moja Gospo. U ovoj kući ćeš me oslovljavati sa Moja Gospo, ti mala kurvo."

"Da, moja gospo", odmah je odgovorila.

„Šta drugo“, upitao sam; "Ljenjivac?"

"O, ne, ona ima te pospane oči sa kapuljačom, ali nije lijena; naporno će raditi za ono što želi", rekla je Dianne i zakačila gornja tri dugmeta svoje plave haljine do poda dok je kružila oko djevojke.

"Proždrljivost?" Pitao sam.

"Ne", odgovori gospođica Steeple odlučno; "Proždrljivost otupljuje čula i ona voli svoja čula izoštrena."

"Ponos!" - izjavila je Dianne.

Jednim od svojih dugih prstiju grubo je prešla oko Debbienih razdvojenih usana. "Pokušava to da sakrije, ali pogledajte arogantno naginjanje uglova njenih usana. Ona misli da je bolja od drugih, misli da je nešto posebno. Zar Flert sa lezbejkom djevojko!"

"Da, moja gospo."

"Dakle, priličan paket", rekao sam."Zavist, pohlepa, ponos i neispunjena požuda, kakav je tretman?"

"Zbog zavisti ona se mora mučiti onim što ne može imati dok to ne zasluži; za pohlepu joj se mora dati ono što želi dok ne nauči granice pretjeranosti. Zbog ponosa mora biti ponižena. A za požudu mora naučiti kako da pravilno oslobodi svoje želje na objektu dostojnom njene požude", odgovorila je gospođica Steeple.

"Trajanje?"

"Dok ne bude ispravljena, koliko god da je potrebno."

"Vrlo dobro, nastavite", naredio sam.

"Morat ćemo je naučiti nekoj osnovnoj disciplini prije nego što počne bilo kakva prava korekcija", rekla je gospođica Steeple.

"Da, poslušnost je ono što ova djevojka treba da nauči", složila se Dajan dok je rasparala haljinu do struka, otkrivajući svoju finu bijelu kožu na dnu svog grudnjaka sa širokim trakama.

Gospođica Stipl je prišla policama s knjigama, otvorila ormarić i iz nje izvadila dva metra dugačak, crni jahaći usjev. Kada se vratila da se suoči s njom, Debbie je teško disala i znojila se, spuštenih očiju, ruku sa strane, a tijelo joj je bilo napeto.

"Pogledaj me!" Gospođica Steeple je zahtijevala da se usjev za jahanje stavi pod Debbienu bradu.

Djevojka je podigla pogled, raširenih očiju, drhteći od straha i uzbuđenja. "Javno ćete se obraćati gospodinu Hammersmith sa "gospodine, ili gospodine Hammersmith", privatno ćete ga oslovljavati sa "gospodaru". U javnosti ćete se obraćati gospođi Hammersmith sa "gospođo ili gospođo Hammersmith", privatno ćete se obraćati nju sa "gospođo"; javno ćete me oslovljavati sa "gospođo", privatno ćete me oslovljavati sa "gospođice." Svaki put kada vam se razgovara, odgovorićete; razumete li?"

"Da, gospodarice."

"Progovoriti!"

"Da, gospodarice", rekla je malo glasnije.

"Osim ako vam se drugačije ne kaže, stajaćete uspravno, sa glavom Besplatni porno mp4 videi, sa rukama sa strane. Kada vam se razgovara, gledaćete u osobu koja vam se obraća," položila je žetvu na stranu Debinog lica, "odgovorićete na .svaku. naredbu bez oklijevanja i prigovora, uradićete.tačno.šta ti je rečeno, bez obzira šta je, da li razumeš?"

"Da, gospodarice."

Uplašena, ali željna djevojka stajala je direktno ispred mene oko šest stopa od kauča s gospođicom Steeple s jedne strane i Dianne s druge strane. Gospođica Steeple stajala je oka uz očnu jabučicu sa Debbie, dok je dugonoga Dianne bila za cijelu glavu viša od bilo koje od njih.

"Skini svoj džemper", zapovjedila je gospođica Steeple i Debbie je odmah počela petljati po dugmadima.

"Požuri kurvo", zapovjedila je Dianne.

Dok je gledala, Dianne je gurnula svoju haljinu i skliznula na pod, podigla ih i bacila prema stolu. Nosila je bijeli pojas otvorenog dna koji joj je stajao visoko na struku tako da je gornji dio bio samo nekoliko inča ispod donjeg pojasa njenog grudnjaka; bio je rascjepljen prema gore sprijeda otkrivajući cijelu dužinu njenog obrijanog proreza. Zakačene su visoke gole čarape koje su dopirale skoro do dna pojasa.

Ispod Debbienog uskog džempera nije bilo bluze, samo bijeli grudnjak sa širokim naramenicama, sa čvrstim košaricama koje su skupljale dekolte. Gornji dio čašica bio je proziran i jasno je pokazivao tamu oko njenih zabačenih bradavica.

"Uredno ga presavijte i stavite na kauč pored sebe", uputila ga je gospođica Steeple. "Da li nosiš slip?"

"Nema ljubavnice."

"Ti si kurva!" Dianne je uzviknula opsjedajući moju desnu bedro i počela meljeti svoju macu u moju nogu.

"Nema bluze ispod džempera da bi ti bradavice mogle da vire; nema klizanja ispod suknje kako bi dečaci mogli da ti podignu ruke između nogu. Da li dozvoljavaš dečacima da ti gurnu ruke u suknju?"

"Ne, moja gospo."

Gospođica Steeple ju je brzo, oštro udarila po desnoj bradavici uz jahanje; "Nemoj nas lagati Debbie", odbrusila je.

"Owwwww, ahh, ahh. shhhhiii!" Debbie je uzviknula od bola i iznenađenja, Mišićave gole žene je bila oprezna da se ne dotakne.

"Ah. pokušala sam, moja gospo", dahtala je kako bi kontrolirala svoje disanje. „Ali, ali. svi se uplaše i pobjegnu.Svi dječaci koje poznajem su velike bebe", promucala je. Malo zloće trzalo joj se u uglovima usana. "Oni ne bi znali šta da rade da se ipak popnu", dodala je hrabro.

Dianne je jače utrnula svoju macu u moju nogu. "Ti mala dušo!" uzviknula je sa oduševljenjem. "Nastavite gospođice Steeple, da vidimo šta ima osim tog drskog osmeha."

"Skini suknju", zapovjedila je gospođica Steeple, a Debbiene ruke su odmah krenule iza leđa da otkopčaju rajsferšlus. Bez oklijevanja je povukla suknju i pustila je da padne na pod, zatim je podigla, uredno sklopila i stavila uz džemper.

"Dobro", rekla je gospođica Steeple.

Nosila je velike, obične, bijele gaćice ispod širokog, bijelog podvezica čiji je gornji dio prekrivao pupak, a donji dio, klasično zakrivljen, uokvirio je trokut njenog puda. Podvezice duge oko četiri inča držale su gole čarape.

Ostavivši mokar trag na mojoj nogavici, Dianne je ustala i ponovo počela kružiti oko Debbie. Pucala je pozadinu kaišice za grudnjak, sagnula se i prešla prstima po rubu gaćica, milovala najlon na nozi.

"Nije loše stvari; bez sumnje kupljene novcem ukradenim od nas. Pa, ako ste dobri, nabavit ćemo vam neke vrlo lijepe stvari."

"Hvala, moja gospo."

"Nastavite, gospođice Steeple", potaknula sam.

Protresla je žetvu ispred Debbienog lica čime je zrak zapjevao Statistički alati priča lezbijskih čarapa djevojka se trgnula; "Kladim se da znaš vježbu", rekla je. "Sagni se preko stola!"

Dok se Debbie okrenula da učini kako joj je rečeno, gospođica Steeple ju je oštro udarila u pazuhe. "Pruži ruku i uhvati se za ivice, stvarno ispruži te ruke, snažno ugnječi te nestašne sise u drvo", zapovjedila je.

Dianne je povukla djevojčine gaćice do dna njenih guza. "I podigni glavu ti zla djevojko, želim vidjeti tvoj slatki mali uvojak kako poskoči." Pomaknula se do drugog kraja stola i nagnula se preko njega tako da su sada bili licem u lice.

"Već su vas udarali, zar ne", rekla je gospođica Steeple.

"Da, gospodarice, mnogo puta", odgovorila je Debbie tihim glasom.

"Pa, želim da shvatite da je ovo posljednja od kazni koju biste mogli dobiti. Ovo je samo za brzu korekciju i fokusiranje pažnje; imamo mnogo drugih načina."

„Na mnogo, mnogo načina“, prekinula ga je Diane dok je ispružila ruke i obuhvatila devojčine ruke u svoje.

".da te povrijedim", zaključila je gospođica Steeple.

"Na toliko, mnogo načina, ne možete zamisliti", rekla je Dianne odmahujući glavom uz malo kikota.

Gospođica Steeple uzela je široki, crni kožni remen iz ormarića; "Remen!" rekla je i položila ga preko Debbienog dupeta uz glasan ravni šamar.

"Drveni lenjir!" ovo je stvaralo više zvuka pucanja i natjeralo Debbie da se trza.

"Rezati!" ovo je jasno zviždukalo u vazduhu pre nego što je udarilo njenu meku belu kožu nateravši je da dahne i zatvori oči.

„Nastavi da me gledaš, besramna mala kurvo“, rekla je Dianne povlačeći zapešća da je čvršće privuče uz sto.

"Prebaci!" Ovaj je napravio vrlo gadan zvuk i Debbie je Tiffany Granath xxx. "Da li ih sada poznajete?" upitala je gospođica Steeple.

"Da, gospodarice", odgovorila je Debbie podižući glavu pokušavajući da se osvrne preko ramena.

"Oh, vrlo samouvjerena, mora da ima vrlo posebnu, osjetljivu malu guzu", rekla je Dianne povlačeći zapešća i ubijajući vlastitu karlicu o stol, "isprobajte je."

Začuo se zvižduk i šamar; "Urezi, gospodarice", odmah je povikala Debbie.

"Vrlo dobro", odgovorila je gospođica Steeple.

"Vrlo, jako dobro. Želim da imam malo te posebne guzice. Mislim da ću polizati tu posebnu malu bijelu guzu", rekla je Dianne.

Dianne mi je kasnije rekla da je izraz straha razrogačenih očiju prešao preko lica djevojke kada je to čula; više od straha koji je pokazala za remen prekidača.

"I ja želim nešto uroda, gospođice Steeple. Dajte mi pet dobrih", dodala je i dalje držeći Debbie za zglobove i držeći je očima.