Prelepi goli momci

Ako niste pročitali naše prve objave, reći ću vam kako izgledamo. Prvo, sve je ovo stvarno. Imam 5'10, tek sam napunio 32 godine, smeđa kosa i oči i prilično dotjeran. Suprugu sam upoznao dok sam bio na fakultetu i u braku smo već sedam godina. Gejl je izuzetno lepa i veoma stidljiva, što je u suprotnosti sa njenom inteligencijom i blagim govorom. Visoka je 5'7 inča sa figurom mlade djevojke od 30, malih bokova, dugih, vrlo zgodnih nogu, malih grudi, savršene slike iza, svijetlosmeđe kose koja plavi na suncu i najljepših velikih zelenih očiju.

Namjeravao sam da napišem tri priče koje će pokrivati ​​cijeli naš odmor u Francuskoj 2000. godine, ali, kako je moj posao rastao, vrijeme nam je krenulo i završio sam samo dio priče o odmoru. Stigao je naš sljedeći odmor, septembar 2001., i odlučio sam da jednostavno nastavim odatle. Za vrijeme našeg boravka na Azurnoj obali 2000. vjerujem da smo oboje seksualno eksperimentirali više nego tokom cijelog braka, možda cijelog života. Nikada ne bih ni sanjao da moja stidljiva i suzdržana žena ima tako proždrljivu seksualnu radoznalost. Uvijek sam mislio da je lijepa, ali nikad seksualna zavodnica, i oh, kako sam pogriješila. Samo što je bila ona bila je njen šarm, i bilo je očigledno da muškarci koje smo sreli tokom našeg odmora smatraju Gejlin stidljivi i skromni način veoma privlačnim. Bio sam iznenađen, i sam sebi. Nikada ranije nisam ni razmišljao o drugoj ženi, a sada sam u dva navrata imao veze sa Fransoazom. Veze za koje vjerujem da Gejl ne zna, i za koje ne osjećam nikakvu krivicu.

Stigli smo u Nicu i iznajmili mali Renault na aerodromu, a zatim se odvezli do drevnog sela Eze. Uputili su nas na ovaj mali (petnaest soba) hotel koji je iz svake sobe imao spektakularan pogled na more. Prijavili smo se, iscrpljeni od sedamnaest sati putovanja, i odmah legli u krevet.

Planovi su nam ove godine bili jedno ili dvije noći u Ezeu dok smo se opustili i odmorili od putovanja, zatim uz obalu do Monaka na nekoliko dana, a zatim Portofino u Italiji, za ostatak našeg odmora. Tokom jedne požudne večeri prošle godine upoznali smo američki par, Petera i Phyllis, o kojima smo pisali. Ostao sam u kontaktu s njima i znali smo da će biti u Monte Karlu, gdje smo planirali da se nađemo. Peter nas je obavijestio da sada ima interes za kompaniju u Viareggio-u i da je iznajmio stan u Monte Carlu kako bi pratio svoje poslovanje.

Sledećeg jutra doručkovali smo na balkonu hotelskog restorana, na otvorenom, sa veličanstvenim pogledom na planine i more ispod. Primetio sam nekoliko gostiju kako gledaju Gejl, a sa jednim je uzvratila, ali je uspela da održi razmenu prigušen. Bili smo sretni što smo se vratili u Francusku. Početkom septembra, rečeno nam je, malo je starija gomila sa toplim danima i prohladnim noćima. Mislim da smo se oboje potajno pitali da li će ova godina biti puna kao i prošla, a ja sam lično bio uzbuđen i uplašen te pomisli.

Nakon doručka Gail je obukla kratku bijelu lanenu suknju sa bež svilenom bluzom bez ruku koja je popuštala svom obliku. Izgledala je kao anđeo, sva meka i tekuća. Bez grudnjaka i najfilmističkijih mrežastih gaćica golih boja. Gledala me dok je uvlačila gaćice. Njen mami Rian osmijeh na licu.

Planirali smo da se odvezemo obalom do Cannesa, obavimo kupovinu, popijemo piće u Carltonu, a zatim se vratimo u Eze, zaustavljajući se usput na mjestima koja smo zapamtili od prošle godine, uključujući hotel Du Cap.

Stigli smo u Cannes i ostatak jutra proveli u kupovini. Prošli smo pored starih Chalets-a, modernih stambenih zgrada, a zatim u hotel Carlton gdje smo zauzeli mali kauč u uglu velikog predvorja pokušavajući izgledati kao da pripadamo. Gejl je popila belo vino, a ja sam probao Pernod, često smo se dodirivali rukama dok smo gledali kako gosti dolaze i odlaze.Otišli smo planirajući ručak na plaži, ali smo prošetali tek nekoliko ulica od hotela kada smo se zaustavili u malom šik restoranu na ručak. Kada nas je Maitre De odveo do našeg stola, odlučili smo da sednemo na obalu, jedno pored drugog, gledajući na trg. Red stolova bio je uz prozore, a gosti su bili okrenuti prema unutra, gledajući prema nama. Jedna starija dama, izvrsno obučena, sela je preko puta nas i nasmešila se dok smo seli, a zatim se vratila čitanju svog časopisa. Čovjek u svilenoj košulji s otvorenim kragnom sjedio je za stolom desno od dame. Primijetio sam kada smo ušli da izgleda kao Antonio Banderas.

Nakon kratkog vremena primijetio sam da Antonio konstantno obraća pažnju na naš stol. Stolnjaci su visili preko ivice stola, ali to što smo sedeli na obali nas je malo spustilo, i bila sam sigurna da je njegova pažnja na naš sto bila više Gejline lepe noge nego prolazno interesovanje. Kada sam je kasnije pitao, priznala je da je dobio emisiju.

Pojeli smo salate i onda naručili još jedno piće. Starija dama preko puta se nasmiješila i rekla nešto Gail što nismo mogli sasvim čuti. Nagnuo sam se naprijed, "izvinite" pitao sam: "Oboje izgledate u formi jer jedete dobro", ponovila je, s najprikladnijim britanskim naglaskom. Ne znajući šta da odgovorim, rekla sam "Da, hvala", Gejl se samo nasmešila. Nastavili smo kroz ručak i našu treću čašu vina, uživajući samo zajedno, nesputani, bez mobilnog. Cijele godine, kod kuće, odlazili bismo na mjesta i radili stvari, ali uvijek u senci nekog neizrečenog ukrasa. Evo nas opet na Azurnoj obali i iz nekog razloga oboje smo se osjećali napušteno.

Gospođa je ustrajala i ubrzo smo, zbog neugodnosti govora preko puta, pitali možemo li joj se pridružiti dok smo završili piće. Ispostavilo se da je ledi Tamara Britanka, da je stalno živela u Kanu i da su ona i njen pokojni suprug od 1965. godine odlazili na jug Francuske.Znala je sve i svašta o tom kraju, i sve tračeve o svima. Čuli smo lokalnu verziju, nazvala ju je "pravom verzijom" automobilske nesreće princeze Grejs, razloge zašto su "Amerikanci dominirali filmskim festivalom" i imena "pravih igrača na rivijeri". Kada smo bili spremni za polazak pozdravili smo se sa Antoniom i otišli smo sa gospođom Tamarom. Zajedno smo došetali do kraja bloka i pošto smo išli u suprotnom smeru, ja sam započeo svoj odlazni govor.

Tamara mi je dodirnula ruku i tiho rekla: „Gospodine Hadrijan, ne ostavljate damu na ulici, ja živim tamo“, i pokazala je na zgradu udaljenu dva bloka, i samo nastavila hodati. A ja sam poslušno pratio dok se Gejl smejala.

Tamarasova zgrada je bila direktno preko puta plaže, na prvi pogled je izgledala neupadljivo, ali se ta presuda kasnije promenila. Portir je stajao spreman da joj otvori ulazna vrata. Tamara se okrenula prema Gail i rekla: "Hoćeš li doći na piće?" Gejl je odmah odgovorila: "Voljela bih, radoznala sam da vidim pogled i kako je živjeti ovdje." Tamara se nasmiješila i potapšala Gejlinu ruku. "Tako sam i mislila, to je način na koji mi dame razmišljamo."

Dugo smo proveli sa Tamarom. Njen stan je bio veliki prozračan, ispunjen fotografijama i umetničkim predmetima, crtežima i slikama, jednostavno je bio veličanstven. Pogledali smo originalne slike Henrija Lebasquea, drugog umjetnika kojeg nismo poznavali, ali datiranog iz 1905. godine, i više. Iako tada nismo znali, od tada smo potražili imena i neke od slika imaju veliku vrijednost. Imala je slike sa poznatim ljudima, uglavnom političkim, i objasnila ko su i gdje su slike snimljene. Živjela je kroz istoriju i bila je puna sjajnih priča i staračkog šarma koji pršti od duhovitosti.

Sjeli smo na balkon i gledali dolje na plažu. Ležaljka na stolici, rasprostranjena preko plaže ispred nas, svi u toplesu. Na balkonu je bio teleskop, ali se nisam usudio tražiti da ga koristim.Kada smo spomenuli da ćemo se kretati obalom do Ezea, a zatim do Portofina, počela je spominjati niz mjesta i ljudi koje treba sresti. "O, draga moja Gejl", i kao naknadna misao, "i gospodin Hadrijan", rekla je dok je tresla jednim prstom naglašeno. "Znam samo božanstvenu osobu koju ćete upoznati u Monte Karlu. Njegovo ime je Giancomo. On je italijanski biznismen koji svakog ljeta kasno plovi Monte Karlom. Ako ga nađem, reći ću mu da vas nazove." Ustala je da uzme olovku da zabilježi naš telefon i broj sobe u Ezeu.

Od kada smo je prvi put sreli, Tamara je neprestano komentarisala našu mladost, Gejlinu lepotu i nečuveno flertovala sa nama oboje. Ova zanimljiva dama od možda sedamdeset i nekoliko godina bila je mlada u svojim razmišljanjima kao i prije četrdeset godina, i bili smo oduševljeni što smo je Prelepi goli momci. Kada smo dva sata kasnije konačno ustali, požalili smo što smo morali otići. Osjećali smo da smo stekli prijatelja, s kojim, inače, i dalje redovno komuniciramo pismom i telefonom. Vratili smo se kroz Juan les Pain, svratili u Du Cap na piće u baru, prisjetili se nekih i ćaskali s još jednim parom i barmenom koji nas se sjećao prošle godine.

Rezervisali smo večernji teren i stigli smo u hotel na vreme da odigramo našu tenisku utakmicu. Dok je Gejl nosila svoju tenisku opremu, stao sam iza nje i posegnuo da joj pomilujem grudi. "Jesi li pokušavao Antoniju napraviti šou?" pitao sam. Ona se nasmijala. "Ne, ne u početku; znao sam da ti je to na umu. Ali, bio je prilično intenzivan. Konačno sam prekrstila gležnjeve i znam da je mogao jasno da vidi do mojih gaćica. Pretpostavljam da sam i ja uživao. Kad smo seli u Tamarin sto za kojim mi je davao sparen je izgledao kao da je ljut što mi više ne vidi suknju.“ „Nisam primetio“, prokomentarisao sam. Gail se nasmiješila i dodirnula mi lice: "Nikad to ne činiš, ljubavi moja. Hajdemo dalje s ovom igrom."

Vrativši se u našu sobu, istuširali smo se, naručili špricere od bijelog vina i izležavali se polugoli, licitirajući vrijeme prije večere. Ubrzo smo se počeli dodirivati ​​i zaokupljati sesijom dodira i razgovora koji je postajao sve intenzivniji. Povratak na Azurnu obalu imao je opuštajući učinak i počeli smo razgovarati o prošlogodišnjim događajima. Istini za volju, tokom godine kod kuće smo zapravo vrlo malo pričali o stvarima koje su se dešavale tokom našeg odmora. Jedva smo razgovarali o mojim osjećajima dok sam gledao nju i Petera kako vode ljubav. Vidljivo bi pocrvenjela i mogao sam reći da joj je neugodno pa sam to pustio. Priznala je, ponovo me podsjetila da moram reći, koliko je ljubomorna gledala kako me Phillis sisa do orgazma. Nedosljednost nije prošla nezapaženo. Nastavili smo da se dodirujemo i kada sam je pitao da je Andrew dodiruje, počeli smo da vodimo ljubav.

Prekinula nas je zvonjava telefona. "Halo, monsieur Hadrian?" (glas je dodao moje prezime). Bio je to kulturan britanski engleski, ali je imao naglasak. "Ovo on govori." Odgovorio sam. "Zovem se Giancomo, zvala me je moja dobra prijateljica Tamara danas da me upozna sa vama." "Da", odgovorio sam. "Bili smo s njom danas popodne. Kako ste." I tako je počeo naš kratki razgovor. Rekao je da poznaje Čile i da ga smatra jednom od najlepših zemalja na svetu. da je razmišljao o kupovini zemlje. kako je zadovoljan što smo proveli vreme sa Tamarom. njegov otac je bio dobar prijatelj njenog mužai više. "Razumijem da ćete u petak biti u Monte Karlu", prokomentarisao je on. "Da, planiramo provesti nekoliko dana tamo." Rekao sam. On je nastavio. "Ovog vikenda slavimo u Monaku. U petak imam ranu koktel zabavu, a kasnije je svečani prijem u teatru Fort Antoine. U subotu ćemo biti u Portofinu i vraćamo se u nedjelju. Pozvao bih vas i vaše supruga. Mogu li računati da ćeš nam se pridružiti?" „Pa to zvuči veličanstveno g." Prekinuo me je, "Ne molim te, Giancomo, samo Giancomo." "Ok Giancomo, zovem se Rian." Odgovorio sam. Da li bi vam smetalo da odvojim trenutak da obavestim svoju ženu?" "Naravno. Molim te." Počeo sam to objašnjavati Gail. Djelomično je čula razgovor i shvatila o čemu pričamo i bila je uzbuđena i smijala se. "Ne mogu vjerovati", rekla je Gail. „Reci mu da, bićemo tamo. Ali gde. Nazad na telefon rekao sam: „Giancomo, puno ti hvala. Bila bi nam čast prisustvovati." "Odlično, Hadriane, radujem se susretu s tobom." "Isto tako i Giancomo. Da rezervišemo u Portofinu?" Nakon pauze, Đankomo je rekao: "Nije neophodno Hadriane. Pozivam vas na moj brod. Od petka do nedelje. Otplovićemo u Portofino." „Oh." To je bilo sve što sam mogao da odgovorim, a Gejl me je pogledala pitajući se da li je nešto pošlo po zlu. „Hadrijane?" „Da, Đankomo." „Kasnije ove noći imaću nekoga da dostavi sve detalje konsijeržu u vašem hotelu, kao i pozivnicu na recepciju u Fort Antoineu."

U Monte Carlu smo se prijavili u hotel Mirabeau i dogovorili se sa konsijeržom da nam vrati auto. Otpraćeni smo kroz prigušene hodnike prekrivene tepihom do prekrasne sobe s pogledom na more, sa veličanstvenom panoramom Monte Carla ispod. Bili smo očarani pogledom i odlučili smo ostati u sobi nakon što smo se smjestili, i dok smo čekali da za nekoliko sati krenemo na naš vikend jahti. Završili smo na krevetu, prst na glavu, a ja sam joj masirao stopala. Omiljena zabava koju mi ​​je Gejl delegirala. Masirajući joj stopala ćaskali smo pitajući se šta da očekujemo večeras i ovog vikenda. "Zar ne bi bilo lijepo igrati u čuvenom teniskom klubu Monte Carlo?, na šljaci." Pitao sam. "Vidjet ću hoćemo li u ponedjeljak izaći na teren." Gail se nasmiješila. "Kladim se da se nećete baš zabaviti igrajući se sa mnom na šljaci." Isuviše dobra prilika da je prođem rekao sam: "Uvjeravam te ljubavi moja, spreman sam da igram s tobom bilo gdje. Ali" zastao sam "Hajde da se kladimo.Primetiću vas 15 – ljubav na vašem servisu, i 30 – ljubav na mom servisu, vi birajte koji." Gail me je na trenutak proučavala, "Koja je opklada?" Pomislio sam na trenutak. "Ako pobedite, mi ćemo iskoristite našu ušteđevinu da dobijete ski apartman koji želite." Lice joj je bukvalno zablistalo. "Možemo li to priuštiti?" upitala je. "Ne, ali smislićemo nešto, sve dok ostanemo razumni." Imam opkladu." odgovorila je, blistajući u procesu. "Oh, a šta ćeš dobiti ako pobediš." To je reklo sa stidljivim pogledom kao da je već znala šta ja zaista želim. Razmišljala sam o pitanju, uzimajući vreme pre nego što sam odgovorila. „Želim da pobedim. šta god poželim." Nasmešila se sa ljubavlju. „Dogovoreno je", rekla je. Zatim je zamišljeno pogledala. „Znaš, Ri, volela bih da ovaj odmor traje nas, nema Petera, nema devojaka koje te zadiru." Srce mi je glasno kucalo u ušima. Rekla je devojačko, množina, da li je znala za Francoise. Vratio sam se, ili sam previše čitao sve što je rekla. Bez obzira na pomešana osećanja, to me je učinilo ponosnim, Gejl je želela da se ovaj odmor usredsredi oko nas i ja bih bio oduševljen da dobijem njenu potpunu pažnju.

Oboje smo bili uzbuđeni zbog našeg poziva da provedemo vikend na jahti. Poziv je stigao kasno pa smo ga primili sljedećeg jutra. Svaki detalj je bio pokriven, uključujući potpuni plan puta za vikend, tako da je Gejl i meni bilo lako da pripremimo šta ćemo obući. Nakon koktela bili smo pozvani na prijem u Forte Antione i haljina je bila svečana. Zapravo, pisalo je da je odjeća 'pušačka'. Srećom, planirali smo svečanu noć u Monte Karlu pa je Gejl imala večernju haljinu, a i ja sam se pripremila za tu priliku sa novim smokingom. Spakovali smo odjeću koja nam je bila potrebna za vikend i pripremili se za koktel.

Naš taksi je prošao u marinu Monte Carlo i vozili smo se od keja do keja dok nismo našli traku C. Moram priznati da sam bio zaokupljen svim luksuzom, bilo je kao da živim u filmskom setu.Prošli smo pored jedrilica i jahti, neke su izgledale kao da su dugačke 200 stopa, neke modernog i elegantnog dizajna su izgledale kao da se kreću dok miruju. Stigli smo u 'Gabbiano Bianco' dok je još jedan par išao po hodniku, a za njima je išao portir u mornarskom odijelu. Mornar se vratio niz Američka pita gola milja kada je vidio da se naš taksi zaustavio pored. Platili smo taksi i prišli jahti. Mornar, samo dječak, predstavio se kao Mauricio i pitao naše ime na engleskom sa jakim naglaskom. "O, da signore", rekao je smiješeći se "vi ste kopija koju čekamo." Gejl i ja smo se pogledale pitajući se o njegovoj izreci 'the coppia' koja je na našem jeziku zvučala kao 'kopija'. Dok sam se približavao brodu, pogledao sam s jedne strane na drugu. Mislio sam da je dug dobrih 200 stopa, ali kasnije sam saznao Čarobni najlon sa je bio 136 stopa. Bili smo veoma impresionirani.

Prolaz je vodio do zadnjeg dijela čamca gdje je grupa od desetak ljudi stajala okolo i ćaskala s pićem u rukama. Neposredno na vrhu hodnika, dio čamca od deset ili dvanaest stopa bio je otvoren osim platnenog pokrivača. Dvoja visoko uglačana vrata sa velikim pločama od kosovanog stakla širom su se otvorila i vodila u veliki dnevni boravak.

Onda iznenađenje svih iznenađenja. Na vratima dnevne sobe stajali su naši prijatelji od prošle godine, Peter i Phyllis. Peter je izgledao sjajno u bijelom sakou i tamnoplavoj košulji, a nosio je askot prema kojem su bili okrenuti i samo se okrenuo da vidi ko prati portira. Kada nas je Peter ugledao, podigao je ruke tako brzo da mu je piće zapljusnulo i uz najšire osmijehe rekao: "Ri, jednostavno ne vjerujem u ovo." Phyllis se također okrenula i nekoliko trenutaka stajala zureći otvorenih usta.

Nakon rukovanja, zagrljaja i pozdrava Peter je odvojio vrijeme da objasni dvojici para koji su stajali s njim da smo prijatelji od prošle godine i on nas je predstavio. "Mislio sam da ćemo se vidjeti sljedeće sedmice." komentarisao sam.Peter se široko osmehujući: "Mi smo isto mislili, ali kakvo prijatno iznenađenje." Tako je slučajno sastanak bio da smo dobrih pet minuta razmjenjivali uzvike.

Mladi mornar je stajao pored nas i u trenutku kada je vidio propust u našem razgovoru, pozvao je Gejl rukom i rekao: "Signora", dajući nam znak da ga slijedimo. Oprostili smo se od Petera i Phyllis i slijedili upravitelja.

Spustili smo se jedan nivo prilično strmim stepenicama koje su se otvarale u uzak hodnik prekriven tepihom. Na pola puta niz hodnik, upravnik je otvorio vrata stepeništa i uzeo naš prtljag koji je stavio na stepenište, a mi smo nastavili do naše kabine na kraju hodnika. Otvorio je uglačana vrata naše kabine.

Ogroman bračni krevet okrenut je prema nama s odgovarajućim lampama na zidu i malim odgovarajućim stolićima na obje strane kreveta. Kauč ​​za dvije osobe bio je u kutu na desnoj strani s okruglim stolićem i bocom šampanjca u hladnjaku. Stolnjak je bio kestenjast i bež kao i ostatak kabine usklađene boje. Zidna vrata i okvir kreveta urađeni su u bogatoj završnoj obradi drveta i ogromnim šarenim akvarel printom Sv. Paul de Vence je bio iznad kreveta. Obje prednje strane sobe bile su obložene tamnim dvokrilnim vratima. Jedna strana je vodila do ormara, a sa druge strane do kupatila pune veličine sa kadom, WC-om i bideom. Bilo je spektakularno, mnogo više od filmskog seta. Gejl me je pogledala sa sjajem oduševljenja u očima. Mauricio se smiješio na naše očito odobravanje sobe dok je stavljao našu prtljagu na stalak i odlazio. „Neverovatno je da ljudi zaista žive ovako“, rekao sam. Gejl je klimnula, dodajući: "Ovo bi bio zabavan način da se provede odmor." "Ne žuri", rekao sam. "Čekaj da vidimo možemo li uzeti more."

Gail je počela da raspakuje našu odjeću dok sam ja istraživao kabinu. Morao sam da stanem na stolicu da vidim prozore sa obe strane kabine. Ušao sam u ormar, zatim u kupatilo.Jedan zid desno od kade bio je obložen drvetom. Uvučena ploča je izgledala kao vrata, ali kada sam povukao bronzanu armaturu nije se pomaknula. Međutim, kada sam ga gurnuo, kliznuo je u zid i našla su se druga vrata. Gurnuo sam ručicu i otvorio se u drugi WC sa tuš kabinom, a iza toga kabina, manja od naše, ali prekrasno uređena u plavoj i bež boji. Pretpostavljam da se kada povremeno dijeli između kabina.

Raspakovali smo našu svečanu odjeću kako bismo joj omogućili da se izgužva u tri sata koja smo imali prije prijema. Kada smo se obukli za koktel, vratili smo se kroz hodnik. Svi su bili umotani u razgovor, neki animirani, svi tako šik, ali nekako ugodni jedni s drugima. To što nas niko nije primijetio zapravo nam je pomoglo da se oboje opustimo. Vratili smo se prema otvorenim vratima gdje je Peter stajao u velikoj grupi, pažljivo slušajući jednu damu, pijuckajući piće. Na pola puta me neko uhvatio za ruku, "Ti si Hadrian. Ne?" "Da" odgovorila sam, gospodinu u savršeno uklopljenom tamnoplavom blejzeru. "Ja sam Giancomo", rekao je smiješeći se i pružajući ruku. Rukovao sam se s našim domaćinom, smiješeći se u znak zadovoljstva i uvažavanja, a da on nije istinski primijetio da smo početnici. "Zdravo Đankomo", rekao sam. I stavila sam svoju lijevu ruku na njegovu ruku, trudeći se da ne izgledam početnika. Posegnuo sam za Gejl i sa rukom na njenom struku rekao: "Mogu li da vam predstavim svoju ženu Gejl." Gail je ponudila ruku nagnuvši se naprijed. Naš domaćin se nasmiješio, pustio moju ruku i Fino dupe je držao Gejlinu ruku rekao: "Oprosti Gejl, ovo je naš običaj", a on se protegnuo da joj poljubi obraz jednostavno ispravno. Primijetio sam da je Gail gornji dio vrata pocrvenio, bila je stidljiva i bilo je uobičajeno da se zacrveni kada je upoznala nove ljude. Stavila je ruku u moju odgovarajući Giancomu i rekla: "Ne mogu vam reći koliko smo zadovoljni što smo pozvani. Hvala vam puno." "Ne treba zahvaliti", odgovorio je naš domaćin. „Tamara je rekla da si oduševljen. Ona zna.Hvala vam što ste došli." Dodao sam: "Razumem da je ovo veoma poseban vikend." "To je", dodao Pod azijskim tinejdžerima Giancomo, "videćete." Okrenuo se nadesno i pokazao: "Mogu li da vas upoznam sa svojim prijateljemGabriela?" Na samo korak-dva od Giancoma tokom ovog govora stajala je žena od tridesetak godina, visoka, zapanjujuće lijepa i savršeno staložena. S osmijehom je posmatrala razmjenu. Osjetio sam drhtavicu kada mi je pružila ruku. Razgovarali smo nekoliko minuta onda nas je pozvao da se družimo sa žurkom, kasnije ćemo imati vremena za razgovor.