Pijane tinejdžerske orgije faina part3

Kao što svi znamo, svijet je 1880-ih bio sasvim drugačije mjesto. Iako velika era u napretku industrije i tehnologije Bbw tinejdžerski prici čovječanstvo općenito; za ženu svijet je bio isti kao prije. I dalje se smatralo da ženke treba da 'znaju svoje mjesto' - negdje ispod mužjaka. Za neke žene to nikada ne bi moglo biti.

Percy Blandish-Wright je bio tipičan za viktorijansku gospodu iz više srednje klase. Posjedovao je vlastitu građevinsku i tekstilnu tvrtku sa svojom malom vojskom trgovaca na njegov poziv, svaki pojedinac je plaćao tek toliko da ih održi u životu, ali nikad dovoljno da ih održi sretnima. Posao je cvjetao i danas je imao sastanak u velikoj gruzijskoj rezidenciji na periferiji grada; 'Rendelsham'; Holt House.

Izašao je iz kočije i prošao kroz impresivnu kapiju između dva bijela Nami jebena igra i popeo se mermernim stepenicama do ulaznih vrata i povukao ručicu zvona. Imao je rudimentarnu ogrebotinu đona čizme na strugaču, i gledao je gore i okolo grandiozno okrečenu zgradu dok je čekao odgovor. Pametno postavljena sobarica u uštirkanoj uniformi povukla je teška ulazna vrata. Nadmeno se nadmeo prije nego što je progovorio.

"Jutro, Sweet pussy sex Blandish-Wright; je li gospodin Rendlesham dostupan. Zahtijevao je moje prisustvo." Sluškinja se blago nasmiješila na pristup pompeznog muškarca i na njegovu pretpostavku da bi 'gospodin' trebao biti glava domaćinstva.

"Gospođica Rendlesham vas očekuje; ona je gospodarica Holt Housea, zahtjev za vašim uslugama će doći od nje. Molim vas, uđite." Obilni gospodin se nakašljao na pomalo nadražen način; njegove mlohave čeljusti su zalepršale dok je to činio. Kao i većina biznismena tog doba, on nije bio navikao da razgovara direktno sa ženama osim ako ih nisu upoznali njihovi gospodari. Rijetko je razgovarao o poslu direktno sa ženama; u nekoliko prilika koje je imao, bile su starije udovice.Sluga ga je odveo u salon, gdje je očekivao da će se suočiti sa starom djevojkom. Poprilično ga je oduševilo prisustvo žene koja ga je čekala.

Gospođica Marcia Rendlesham bila je vrlo dotjerana i zgodna žena, njen steznik u stezniku naglašavao je njene pune grudi, a njena uska bluza zakopčana na kragni dopunjena je crnom ogrlicom s kamejom oko njenog ženstvenog vrata. Bila je sjajna od vreve Ekstremni analni prici svoje dugačke baršunaste suknje. Lice joj je bilo dostojno svake mjuzik hole ili operske starlete, a topla smeđa kosa bila je uredno vezana u punđu. Iako je očigledno u kasnim četrdesetim godinama, ona je svaki centimetar bila slika ženskog savršenstva u očima svakog muškarca. Kako je ovo stvorenje uopće moglo ostati 'gospođica'. Mislio je u sebi. Ipak, kao žena bi je lako naterala da pristane na beskrajni suvišni rad - ili je barem tako mislio.

Uveden je u kestenjasti Chesterfield, a ona je sjedila nasuprot, a njene prodorne plave oči promatrale su nespremnog mužjaka ispred sebe. Iznerviralo ju je to što u ovom dobu napretka u mnogim industrijama u procvatu, nikada nije bilo žena s kojima bi razgovarale kada su tražile neophodne usluge. Sa njegove strane, sastanak je bio neobično otrežnjujuće iskustvo, nije mu bilo jasno zašto, ali se osjećao ponizenim od ove žene. Činilo se da je čak i njena sobarica osjećala određeni prezir prema njemu dok im je oboje posluživala čaj. Ubrzo je otkrio da se ona ne smije zavaravati da pristane na bilo kakav posao koji nije posebno potreban. Ona bi također ostala u rezidenciji dok je većina radova na potrebnom produžetku bila obavljena. Bilo je očito da bi željela paziti na napredak posla i neće tolerirati bilo kakav pokušaj da se on oduži i time produži trošak.

Nakon proučenog razmatranja i inspekcije njegovih procjena u kojima se osjećao vrlo malim, složili su se oko troškova.Posao će početi sutra, poželio joj je dobar dan i osjetio kako žuri niz stepenice na izlazu. Osvrnuo se na kuću i obrisao znoj sa vrata; napravio je dobar posao, ali ne bi želio da pređe preko te žene u žurbi. Kad se popeo nazad u kočiju koja je čekala, konj je osjetio olakšanje, kao da je osjetio njegovu tjeskobu. Povukli su se ostavljajući hrpu koja se diže kao svjedočanstvo posjete.

U roku od dvije sedmice na kući su dograđeni zemljani radovi i glavna konstrukcija; nakon što je ožbukano, sada je na dekoraterima, stolarima i završnicima bilo da završe. Situacija je bila bujna ogovaranja među trgovcem koji je spremno veličao vrline lijepe gospodarice kuće koja je redovno osjećala svoje prisustvo. Neki se namjerno nisu primijenili u stvaranju svog najkvalitetnijeg rada samo zato da bi ih ona ispitivala o tome kako bi osigurala da je bilo koja neadekvatnost ispravljena; takvo je bilo uzbuđenje uključiti ovu sirenu u razgovor.

Imao je mnogo aspiracija kao radni čovjek, iako je skromnog porijekla imao umjetnički njuh i proveo je mnogo vremena u londonskim muzejima i galerijama gledajući djela mnogih poznatih umjetnika, arhitekata i pisaca. Izrazio se uz nasip Temze kredama i pastelama na hladnom sivom popločanju i dobio je mnogo priznanja od onih koji su bili svjedoci njegovog rada; posebno oni ljudi iz više srednje klase koji su voljeli šetati tamo. Njemu nepoznato, vjerovatno je imao daleko bolje znanje o umjetnosti od njih, iako je prihvatio njihove pohvale i nekoliko dodatnih bakra. Posebno je uživao u pohvalama koje je dobio od nekih dama; posebno onih koji su dobro govorili i imali samopouzdanja, i koji su se nadvijali nad njim dok je klečao. Nije bio baš siguran zašto, ali ovakve žene su mu se jako dopale.

U početku ga je Blandish-Wright angažovao kao dekorater, a on je primijetio njegov umjetnički talenat. Sada je zaradio Najzgodnija gola djevojka dodatni šiling tamo gdje je bila potrebna neka umjetnička dorada. Njegov debeli poslodavac uspio je uvjeriti gospođicu Rendlesham Xnxx tinejdžerski prici potrebu za malo ovoga, znajući da bi je njegov umjetnik na pločniku mogao ohrabriti da zatraži još više. Ovo bi također odgovaralo umjetniku jer je njegova ljubav prema književnosti značila da mora pronaći dodatni novac kako bi nabavio primjerke najnovijih knjiga koje je pročitao ili za koje je čuo, od kojih su neke smatrane pomalo rizičnima i nisu bile jeftine, čak i kada su druge ili treće ruke. Čuo je za knjigu koja se zove 'Venera u krznu' i znao je da će do nje biti teško doći i skupa u bilo kojem stanju.

Naporno je radio u produžetku, nanoseći osnovne emulzije na zidove; malter koji se sada lepo osušio, pogledao je kroz prozor u sunce koje je obasjalo lepe bašte i imao trenutak veličanstvene fantazije. Zamišljao je da je kod kuće u ovoj kući i da uživa u društvu žena. Upravo se počeo upuštati u tjelesniji san kada su ga grubo prekinuli.

"Ovo je čovjek o kojem sam vam pričao; on će dokazati svoju vrijednost kada se osnovni ukras osuši." Skinuo je svoju slikarsku kapu i prvi put se zagledao u oči Gospodarice Holt Housea. Odmah ga je zapanjilo njeno zapovjedno prisustvo, a da nije progovorila ni riječ, iako se zbog topline njenog osmijeha osjećao opušteno. Čak i tako, podsvjesno je prihvatio da će ona imati veliku kontrolu.

Iako je bio vrlo modernistički i progresivan u pogledu, ovo je još uvijek bila era u kojoj je radni čovjek trebao znati svoje mjesto, a to mu je olakšalo situaciju. Naglo je udahnula prije nego što je progovorila, sumnjajući da bi bila više nego srećna da upozna muškarca prije nje.

„Gospodin Blandish-Wright mi je pokazao neke primjere vašeg rada iz svog portfelja; siguran sam da ću biti vrlo zadovoljan vašim radom.Neće vam smetati ako dođem i gledam vas s vremena na vrijeme, zar ne?" Bio bi oduševljen.

"Zaista mi ne bi smetalo; bilo bi mi zadovoljstvo." Rekao je, pazeći da svaku riječ izgovori što je nježnije mogao. Uputila mu je zanimljiv osmijeh i zgrabila ga za ruku u znak priznanja; nježno ju je stisnuo, a ona i njegov debeli gospodar krenuli su dalje. Duboko je volio da njen miris zadrži sa sobom što je duže moguće. Osvrnula se dok je to činio, zbog čega se osjećao glupo, iako se ponovo ohrabrujuće nasmiješila.

Svakog radnog dana je prisustvovao svojim dužnostima i krajem sedmice je započeo svoje umjetničke zadatke; pažljivo ručno oslikavanje vrtloga i malih motiva na raznim mjestima. On i njegov savremenik radili su sami u jednoj od velikih prostorija proširenja; u dogovoreno vrijeme, drugi je uzeo svoj šešir i oprostio se od njega do pauze za večeru. Ovo je bilo petnaest minuta duže od 30 minuta koje je dozvoljeno manjim trgovcima, jer se smatralo da su 'finišeri' na pola puta da postanu zanatlije. Kada je njegov saradnik otišao, osetio je kako se vrata zaljuljaju za njim, čim je otišao, osetio je još jednom otkucaj vrata; pretpostavio je da je trgovac nešto zaboravio, a onda je primetio slatki miris. Okrenuo se na koljenima i vidio gospođicu Rendlesham kako stoji ispred njega, blistavo u ljubičastoj haljini i bluzi. Nosila je zadovoljan osmijeh.

„Dakle, konačno sam te ostala sama, volim te gledati kako radiš i mnogo je ljepše kada niko drugi nije tu da prisluškuje. Možeš mi sada reći sve o sebi, bez brige da će se nešto prenijeti.G. Blandish-Wright mi je rekao da volite da 'škrabate slike kredom na pješačkim stazama' vikendom; Mislim da on u potpunosti ne cijeni ili odobrava strasti jednog umjetnika na pločniku kao što bih ja, na primjer." Stajala je s rukama na bokovima, a koljeno joj je bilo vidljivo na jednoj strani ispod vijugavih suknji na način koji bi smatrali su se vrlo avangardnim za viktorijansku ženu u svakoj situaciji, bez obzira na to da je sama s nepovezanim muškarcem. Smatrao je da je zaista uzbudljiva i osjetio je da ona to već zna. Skupio je hrabrosti da odgovori ovoj živahnoj ženi.

"Oduvijek sam se zanimao za umjetnost i smatram da je nasip način da se eksperimentiše po niskoj cijeni i dobije mišljenje mješovite publike iz prve ruke. Iako bi to neki mogli shvatiti kao oblik 'prosjačenja', male količine novca koje primam u znak zahvalnosti za svoj rad omogućavaju mi ​​da kupim knjige savremenih pisaca." To ju je natjeralo da izazovno podigne obrvu i stavi ruku na njegovo rame.

"Koju vrstu savremene književnosti volite da čitate?" Nasmiješila se na suptilan način dok je on vidno pocrvenio i trudio se da se seti nečeg nedavnog što ne bi uvrijedilo damu; ono malo što je znao o jezivoj knjizi Leopolda fon Zaher-Mazoha rugalo mu se dok mu je mozak vrteo. Dostojevski!

"Er. Braća Karamazovi je jedan koji sam nedavno završio." Mucao je pokušavajući da izgleda nonšalantno. Znalački mu se nasmiješila.

"Siguran sam da je neko očigledno umetnički kao što ste pročitali mnogo knjiga uzbudljivijeg sadržaja. Siguran Wet wet xxx da ćete mi o njima pričati u nekom drugom trenutku." Činjenica da je rekla 'neki drugi put' izazvala ga je trnce, jer se činilo da je namjeravala ponovo razgovarati s njim. Ova misao ga je proganjala danima.

Došla je subota i toplo sunce okupalo je umjetnike dok su primjenjivali svoj talenat na kamenim pločama iznad Temze.Nacrtao ju je pastelnim bojama po sjećanju i dao ju je prikazati u romantičnom stilu na pozadini fontana. Djelo je naišlo na pohvale prolaznika dok su uživali u šetalištu; dobio je devet penija u kapu do 11 sati, što je zaista bilo jako dobro. Čuo je teški zvok drugog novčića i pogledao ka kapi; tamo je izliven srebrni florin; dva boba. Dva šilinga bila su više nego što je mogao zaraditi nekih dana. Pogledao je na jednu stranu i vidio ženstvene čizme na dnu crne suknje, a zatim je podigao pogled. Gospođica Rendlesham mu se smiješila. Bila je veoma zadovoljna samim radom, a još više zbog činjenice da je na slici očigledno bila ona. Zadovoljno je uzdahnula.

"Hoće li to biti dovoljno da vam omogućim da provedete dan i pođete sa mnom. Zaista bih volio negdje ponijeti čaj." Bio je zapanjen.

"Naravno, ako samo sačekaš minut-dva, ja ću se presvući." Nasmiješila se i sjela na klupu u blizini dok se on žurno presvlačio u obližnjem javnom prostoru. Odbacivši svoje pantalone od krede i nakon vrlo brzog pranja, u kojem je službenik koristio neke birane izraze u koknijevom žargonu dok je u žurbi prskao pod. Dodao mu je svoju vreću s kredom i prašnjavom odjećom i komadić od tri penija da ih zadrži za njega i ponovo se izjurio na sunce. Stajala je kad ga je vidjela kako se približava. Još uvijek nije mogao sasvim vjerovati.

Prošla je pored svoje meke ruke u rukavici i uzela njegovu kao da su par i nasmiješila mu se. Nije mogao a da ne pogleda oko sebe kako bi se uvjerio da ih niko koga poznaje nije vidio; iako nije učinio ništa loše, činilo se kao da radi nešto nezakonito; uhvatiti ženu za ruku na takav način bilo je nešto na šta nije navikao. Još jednom mu je pokazala kakva je odvažna žena da sama pređe cijeli taj put bez pratioca ili pratioca. Osjetila je njegovu nelagodu i stisnula mu ruku.

„Opusti se blesavi čoveče, ja sam sada preuzeo odgovornost za tebe.Namjeravam da provedem potpuno ugodan dan. Hajdemo jednim od onih otvorenih autobusa do Piccadillyja; Oduvek sam to želeo da uradim." Umalo je pao, ali se opustio kako mu je rečeno. Da pomisli na takvu damu u autobusu sa hop polloi. Ovo je bilo skoro nečuveno, ali osetio je humor u situaciji i zagrejao njen osećaj za avanturu.

Čekali su sa šarolikom gomilom Londonaca, od pisara niže srednje klase do potpuno iznošenih radnika. Omnibus je stigao uz zveket kopita i ona je preuzela vodstvo, uspinjajući se stepenicama pored emajliranih reklama do zadnjeg dijela Latinska četvrt u Parizu hotel 'Borax', 'Lipton's Tea' i 'Brasso' itd. Sjela je ispred i povukla ga do sebe. Omnibus se udaljio i krenuo kroz bučne ulice do Piccadillyja.

"Ovo je takvo uzbuđenje za mene", rekla je dok je uzimala njegovu ruku i držala je sa obe svoje u krilu. Ovo je bilo uzbuđenje za njega; imao je nehotični porast krvnog pritiska i nadao se da će njegove pantalone to prikriti.

Spustili su se na Piccadilly i ušli u čajnu kuću na jednom od uglova. Zajedno su pili čaj i razgovarali o umjetnosti i arhitekturi, a on joj je ispričao sve o svom općem životu kao samohrani čovjek. U ovom trenutku pažljivo je izbjegavala razgovore o književnosti; čuvala je ovo za njega.

„Veoma mi se sviđa vaš rad i veoma sam impresioniran načinom na koji radite. Voleo bih da dobijem vaše usluge na privatnoj osnovi. Osjećam potrebu za nekim umjetničkim radom u svojoj biblioteci, a imam prijatelje koji bi također trebali vaše usluge; Platio bih vas malo više nego što plaćam gospodinu Blandish-Wrightu, a to će biti znatno više nego što vam on prebacuje. Radije ne bih uključivao tog groznog čovjeka koji vas trenutno zapošljava." Srce mu je poskočilo. Ostao je bez riječi, bukvalno. Tome nisu pomogle dvije nježne noge u čizmama koje su jednu njegovu stisnule ispod stola prekrivenog tkaninom.Zar nije bilo kraja nestašnom nizu ove žene. Nasmiješio se i pronašao svoj glas.

"Kako bih te mogao odbiti, volio bih više vremena posvetiti svom umjetničkom radu; kako da ti se ikada odužim?" Nasmiješila mu se sa slatkim zadovoljstvom i stisnula mu ruku.

"Namjeravam te vrlo dobro iskoristiti; imam puno prijateljica sa interesima sličnim mojim i mogu te uvjeriti da nikada nećeš morati raditi kao prije." Ovo mu se učinilo pomalo čudnom izjavom i pomalo je zadrhtao, ali je i dalje bio oduševljen tom ponudom. Dovoljan je bonus samo što sam redovno bio blizu nje.

"Kada da počnem za tebe?" Pustila je njegovu ruku i stisnula usne na način koji nije pomogao njegovom krvnom pritisku, te je otvorila svoju torbu. Iznijela je dvije karte za voz.

"Ako se slažeš, volio bih da me otpratiš kući danas, možeš početi sutra; platit ću ti, naravno, duplo vrijeme. Želio bih da ti pokažem svoju biblioteku kad se vratimo, pa ćemo nazdraviti "naš mali aranžman. Reći ću da moja sobarica pripremi jednu od slobodnih soba za vas." Stranice za crne shemale ga je čvrsto držala za ruku;

"Doći ćeš bez buke. Odlučio sam se." Samo se nasmiješio kontroli koju je imala nad njim, bila je vrhunsko samouvjerena i uz obećanje da će raditi direktno za nju, on će učiniti sve što ona traži od njega, bilo šta. Tražila je račun i pobrinula se da svi u čajanici znaju da ona plaća.

"Pa ja nikad!" rekao je vlasnik, "šta god dalje?" Otišli su na stanicu i ona ga je čvrsto držala za ruku tokom cijelog putovanja. On će otići kuda je ona htjela da ide.

Kada su se vratili u Holt House, sobarica je uzela njegov kaput i nasmiješila mu se kada mu je Marcia rekla da će ostati na neodređeno vrijeme i da ona pripremi jednu od boljih i većih soba.

"Soba na južnoj strani bi mu odgovarala." Rekla je, namigujući spremačici dok je hodala uz stepenice da se osvježi i presvuče za večer.Ovo je izazvalo još veći osmeh od služavke; ta je soba imala unutrašnja vrata koja su omogućavala diskretan pristup sobi gospođice Rendlesham. Ipak mu to još nije htjela reći - iako je bila unaprijed upozorena da će se to dogoditi; dozvolila je svojoj gospodarici da nestane u svojoj sobi prije nego što je i njega odvela da se osvježi. Uvela ga je u sobu koja je bila tri puta veća od bilo čega u kojoj je ranije boravio i izgledala je nevjerovatno plišana, čak i sa golim dušekom. U prostoriji je bio čak i umivaonik sa tekućom vodom. Kao da ovo nije bilo dovoljno neodoljivo, sobarica mu se nasmiješila i otvorila ormar. „Želećeš da se osećaš udobno za veče“, izvukla je par svilene pidžame umotane u smeđi papir, sveže iz krojačke prodavnice, i vunenu kućnu haljinu dužine tri četvrtine.

"Madame je učinila sve da vam bude udobno; umivaonica je preko puta, pokazaću vam." Odvela ga je u sobu za pranje od bijelog mramora i pločica i pokazala mu čudan aparat koji je izgledao kao cijev koja vodi do prevrnutog sita.

"Ovo mi je omiljeno; zove se tuš." Okrenula je slavine i on je bio zadivljen kada je topla voda pljuštala.

"To je mnogo brže od kupke i tako je osvježavajuće; možete utrljati i malo ovog ulja za kupanje da biste lijepo mirisali!" ona se zakikota. Nije ranije živio u kući sa unutrašnjim kupatilom, nema veze sa ovim. Prepustila ga je tome i on je to dobro iskoristio. Osušio se i obukao pidžamu i haljinu. Osjećao se vrlo čudno što je u društvu ovako obučene žene, ali se osjećao i vrlo ugodno i opušteno u svili. Ni on se odavno nije tako lijepo otopio.

Usudio se vratiti u sobu prije nego što je otišao dolje; krevet je sada bio namešten i izgledao je neverovatno mekano i privlačno, bio je dupli pa mu se činio ogromnim.Zatim je primijetio da se na nečemu što se činilo na sredini bočnog zida nalazi kvaka; pažljiviji pregled pokazao je da se radi o vratima koja su bila ukrašena kao i ostatak zida, iako radoznao nije ih otvorio i sišao je dolje.

Sluškinja ga je srela kada je stigao do podnožja stepenica; i njen izgled se promenio. Kosa joj je bila Graduation i nosila je zelenu haljinu na kojoj su joj se vidjeli gležnjevi, a stopala su joj bila ukrašena nečim što je ličilo na rimske sandale.

"Možete me zvati gospodarica Belinda, očekujem da ćemo se od sada mnogo viđati", rekla je dok ga je pokazivala u biblioteku. Posjela ga je u veliku kožnu sofu i dovukla mali okrugli sto obložen raznim alkoholnim pićima u njegovom pravcu. Osjećao se kao kralj i bilo mu je teško da se pomiri sa svime. Biblioteka je bila puna knjiga od zida do zida; ovo je samo po sebi bio raj za njega.

Belinda se zakikotala dok je odlazila. Vrata su se otvorila i gospođica Marcia Rendleshaw je ušla u sobu. Vilica mu je pala i teško je progutao pri viđenju ispred sebe.