Liza Wanda pripitomila tinejdžere

Za čitaoca:

Napisao sam ovu priču prije dvije godine i stavio je u svoj spisak priča za koje sam mislio da nisu dovoljno dobre da ih pošaljem. Onda sam u jutarnjim vijestima vidio priču i znao da moram da je oživim. Priča na TV-u bila je sablasno bliska ovoj, čak do tačke kada se sve dešavalo u istom gradu. (Promijenio sam lokaciju kada sam je preuređivao.) Sve što je rečeno, ovo je fikcija, sve mi je izašlo iz glave i ni na koji način nije odraz bilo kakvih stvarnih događaja. Kako kažu na televiziji, svi likovi koji se pojavljuju u ovom djelu su izmišljeni. Svaka sličnost sa stvarnim osobama, živim ili mrtvim, je čista slučajna.

I samo kao upozorenje, u priči nema seksa.

Hvala jo na uređivanju.

© 2013 od autora.

********

Poglavlje 1: Uništenje

Destrukcija je stoga, kao i stvaranje, jedan od mandata prirode.

-Marquis de Sade

24. juna 2011. (petak)

Maureen je gurnula glavu iz kuhinje i povikala: "Rose, možeš li otvoriti vrata. Moje ruke su trenutno pune." Tinejdžerka je podigla pogled prema mami koja Vruće lezbijke imaju oralni seks pokazala na ulazna vrata i zgnječila lice. Bezobzirno je ustala s kauča i skinula iPod slušalice. Visok muškarac u odelu i uniformisani policajac stajali su sa druge strane vrata.

"Mogu li vam pomoći?"

Čovjek u odijelu je odgovorio: "Zdravo. Je li Jason Woods ovdje?"

"Samo trenutak", rekla je Rose okrećući se. Stavila je ruke oko usta i povikala: "DAAAAAAD. Policija je ovdje!"

Gotovo odmah Jason je izašao iz kuhinje u pregači i osušio ruke krpom za suđe. "Šta si rekao?"

"Tata, policija", nasmiješila se i pokazala preko ramena prema vratima. "Dečko, jesi li u velikoj nevolji."

„Gubi se odavde, idi pomozi majci u kuhinji. Udario je djevojčinu guzu dok je projurila pored.

"Dobro veče, ja sam Jason Woods. Šta mogu učiniti za vas?"

"Ja sam detektiv Scanlon, a ovo je policajac Pellegrino", rekao je čovjek u odijelu dok su obojica podizali svoje lične karte i značke. "Možemo li ući?"

„Uh, naravno, uđite. Oprostite na haosu. Moja ćerka se sutra udaje i neko je zaboravio da kaže ugostitelju za neko poi jelo sa južnih mora ili nešto slično, a mi se trudimo da sve to spojimo. Dozvolite mi da vam dam jedan savet. Nemojte nikada imati ćerke, a ako ih nikada ne dozvolite da se udaju. Preskupo je i na kraju sve izlude."

"Čuo sam to!" Umorni ženski glas iz druge sobe je viknuo.

"Sranje, sad sam u nevolji. U redu, šta mogu učiniti za vas dvoje?"

"Izvinite što vas uznemiravam u ovakvom trenutku, ali jeste li vi muž Alisije Vuds?"

Sva boja je nestala s Jasonovog lica, a ruke su mu opuštene. Ubrus je pao na pod. Samo je stajao na ulazu gledajući zapanjen u dvoje ljudi koji su tamo stajali.

"Dušo, ko je bio na vratima?" Slatka sredovečna plava žena koja je nosila odgovarajuću kecelju izašla je iz kuhinje i podigla se pored Džejsona. "Bok, ja sam Maureen", rekla je pružajući ruku dvojici policajaca. "Ups, zadrži tu misao. Osim ako ne želiš papaju svuda po rukama, sačekaj malo." Sagnula se i podigla krpu za suđe s poda i počela sušiti ruke. Tada je primetila nedostatak boje i izraz lica njenog muža.

"Jasone, što se događa?"

"Jeste li vi gospođa Woods?" upitao je oficir.

"Da."

"Imamo neke vijesti o prvoj gospođi Woods, Alicia."

Sada joj je boja nestala s lica i okrenula se da pogleda svog muža. "O Bože, ne!"

„Gospodine Woods, gospođo Woods, ne znam da li će ovo biti dobra vijest ili ne, ali Alicia Woods je pronađena živa i živi u državi Washington. Dobili smo faks iz policijske uprave Seattlea i oni su Ona je u pritvoru povezana sa smrću njenog muža. Njihovom provjerom otiska prsta identifikovana je kao nestala osoba iz 1987. godine.Sada se zove Christine Marx, ali postoji pozitivna identifikacija. Alicia Woods je sada Christine Marx."

Detektiv je udahnuo i čekao neku reakciju na njegovu vijest. Tišina u hodniku bila je sablasna. Niko se nije pomerio. Niko nije reagovao. Kao da je vrijeme stalo i sve se ukočilo na mjestu. Maureen je nastavila da gleda svog muža, a oči su mu sada blistale od suza koje nisu mogle odlučiti hoće li pasti ili ne.

Maureen je prekinula užasnu tišinu. "Uh, hvala vam policajče. Ja sam. Mi smo. ne znam šta da kažem. Ovo će potrajati da. Znate na šta mislim. jednom."

„Razumem gospođo. Imamo samo jedan faks iz Sijetla, ali siguran sam da će ih biti još. Morali smo da izvučemo spise predmeta iz skladišta da bismo razumeli sa čime imamo posla; na kraju krajeva, prošlo je 24 godine. Bio sam u osnovnoj školi kada se sve ovo desilo. Čim budemo saznali više, kontaktiraćemo vas, ako vam je to u redu."

"Svakako policajče, nazovite ili svratite bilo kada", rekla je Maureen. "Želimo znati šta se dešava čim to saznate. Hvala vam što ste svratili."

Policajci su nježno zatvorili vrata od mreže na odlasku i skliznuli u mrak. Jason se nije pomjerio otkako je čuo ime Alicia. Maureen je zagrlila svog ošamućenog muža i položila glavu na njegovo rame. Kada je osetila da joj je kap vode pala na stranu glave, i ona je počela da plače. Stajali su kao kipovi na vratima nešto što se činilo satima, ali u stvarnosti je trajalo samo nekoliko minuta.

Uzvik iz kuhinje je jednog od njih vratio u stvarnost: "MAMA, nešto ključa ovdje!"

Maureen je podigla pogled prema Jasonu. "Dušo, zašto ne legneš. Rose i ja možemo završiti u kuhinji. Biću tamo za nekoliko minuta i možemo razgovarati. U redu?"

Jason se bez riječi okrenuo i krenuo uz stepenice. Nakon što je skrenuo iza ugla, vrata spavaće sobe su se tiho zatvorila.

"Zašto sada?" Maureen je jadikovala ispod glasa."Molim te, Bože, reci mi šta je uradio da zasluži ovo. Sutra bi trebao biti sretan dan, a sada je sve zeznuto. Bože, molim te, pomozi mom Jasonu."

Maureen je obrisala suze sa vlastitog lica prljavom krpom za suđe prije nego što se vratila da spasi svoju kćer iz ključale posude.

********

Sat vremena kasnije hitno je kuhanje bilo gotovo i Maureen je mogla slobodno otići gore. Tama ju je dočekala dok je otvarala vrata spavaće sobe. Kad se malo svjetla u hodniku uvuklo u spavaću sobu, mogla je vidjeti Jasona kako sjedi u staroj stolici sa naslonom pored prozora. I dalje je nosio kecelju. Glava mu je bila pognuta. Ruke su mu sklopile u krilu. Maureen se prikrala i kleknula ispred svog muža koji je sjedio. Pokušala je vidjeti njegove oči, ali senke ih skrivaju. Pritisnula je svoje tijelo u njegove noge i stavila ruke na njegove i osluškivala njegovo Nemačko jebanje. Disao je. To je bila dobra stvar. Sačekala bi neko vreme pre nego što bi bilo šta rekla.

Ostali su zajedno u mraku, kako se činilo, satima. Ovaj put je to bio sat, a ne nekoliko minuta.

Maureen je podigla pogled i prekinula mračnu tišinu. "Dušo, pogledaj me, molim te pogledaj me."

Jason je nakrivio glavu za centimetar ili dva i pogledao dolje u ljepoticu koja mu je grlila noge.

„Znam kroz šta prolaziš i razumem Tinejdžerke u uskim šortsama boli. Bože kako razumem tvoj bol. Ne znam tačno šta misliš, ali mogu da ti garantujem jedno: tu sam za tebe i uvijek ću biti ovdje. Nikada te neću ostaviti. Proći ćemo kroz ovo zajedno, ti i ja, zajedno, nas dvoje."

Možda je Maureen željela vidjeti ono što je vidjela, ali u sjenovitom svjetlu sobe barem je mislila da je vidjela kako mu se jedna strana usta izvija prema gore. Osmeh, koliko god bio neprimetan, bio je tračak svetlosti u njenom srcu.

"Džejsone, slušaj me. Sutra će biti veoma veliki dan, važan dan, i ne želim da ovo nikome uništi. Moraćemo da nabacimo srećno lice i učinimo kao policija nije došla, sve dok se venčanje ne završi.Možeš ovo, znam da možeš. Jaka si. Ako treba, možeš se osloniti na mene. Sa tobom sam u ovome. Poslije se možemo pozabaviti Alisijom."

Dok je gledao u njene oči, koristio je svaki djelić volje koju je morao utjerati bol u malu rupu u svom umu. Za sada je jedino važno vjenčanje njegove kćeri. Kasnije će morati ponovo da poseti bol. Trebat će mu Maureenina pomoć, ali ona je obećala da će biti tamo i vjerovao joj je na riječ.

Jason je progovorio prvi put otkako je došao gore. "Volim te."

Izvukao je jednu ruku ispod njene i nežno klizio zadnjom stranom prstiju niz njen obraz. "Hajdemo u krevet. Moramo ustati rano i biće to veoma dug dan. Ne želim da naša kćerka vidi ništa osim osmijeha, to jest sve dok ne pronađe neki drugi hitan slučaj u posljednjem trenutku za paniku "

24 godine ranije

19. maj 1987. (utorak)

Jason je sjedio prekriženih nogu na podu s malom Bethany u krilu i gledao Diznijev crtani film na njegovom novom videorekorderu. Bethany je bila sretna kao što je bilo koji trogodišnjak mogao gledati Čipa i Dalea kako ludo trče okolo na ekranu. Svako toliko bi pokušavala oponašati iste škripave glasove koje su imali. Tata je volio gledati svaku sekundu toga.

Bethanyin stariji brat sjedio je na kauču i koncentrisao se na svoju novu ručnu elektronsku igru ​​Space Invaders. Jeremy je bio toliko uključen u ubijanje vanzemaljaca koji su napadali da ne bi čuo tornado kako prolazi kroz dnevnu sobu, a kamoli televiziju ili cviljenje trogodišnjaka.

Jason je bio na nebu. I raj je bio gdje god je bila njegova porodica. Utorkom i četvrtkom njegova je odgovornost bila da pokupi djecu od dadilje. Ali nije mu smetalo. Volio je provoditi bilo koju količinu vremena s njima i koristio je utorak i četvrtak kao izgovor da se spusti na pod i igra. Po rasporedu njegove supruge ona je radila do kasno dva dana u sedmici, a Alicia nije dolazila kući do sedam sati, tako da je on bio odgovoran i za večeru.Obično je to značilo Sloppy Joes ili Hamburger Helper ili hot dog ili nešto što je on mogao podnijeti. Večeras su jeli makarone i sir. Yum!

"Jesi li mi sačuvao večeru?" rekla je Alicia stojeći na vratima smješkajući se njima troje.

"Mama!" mala Bethany je vrisnula i ispružila ruke da je podignu. Alicia se sagnula i poljubila Džejsona u vrh glave, uhvatila svoju prelepu devojčicu koja je cičala i snažno je zagrlila. Jeremy nikada nije podigao pogled sa svoje igre.

Jason je stajao i stenjao dok je ispružio pregibe na nogama. Pokušao je da poljubi svoju ženu, ali se mrdljiva djevojčica premještala s jedne strane na drugu i ma kojim putem krenuo nije mogao prići njenim usnama.

"Kakav je bio tvoj dan?" upita Jason.

"Nema o čemu razgovarati: još jedna mrtva osoba, još jedno imanje Market youtube lijepa žena likvidaciju. A ti?"

"Upravo je postalo mnogo bolje", rekao je jureći iza visoke brinete i ljubeći je u potiljak. "Uđi i sjedni. Sačuvao sam ti večeru. Pusti me da je zagrijem u mikrovalnoj."

Kada je stol bio postavljen i večera servirana, Alicia je sjela da jede. "Vino sa macinom i sirom. Koliko gurmanski možete dobiti?"

"Samo sam mislio da bi željela nešto malo da se opustiš, bila si tako napeta u posljednje vrijeme. Oh, i došla je iz boce, a ne Sjajni plijen tjeralice kutije. To je dobra stvar."

"Vau, a tek je utorak. Pokušavaš li da me napiješ da bi mogao da se snađeš samnom. Jer ako si onda donesi bocu ovamo i nastavi da sipaš."

"U redu. Pusti me da ti dopunim čašu."

Jason je mirno sjedio i gledao Aliciju kako jede, a oči je ne spuštaju. Nije se mogao zasititi nje. Od samog pogleda na nju srce mu je poskočilo. Njen dodir natjerao je da mu se naježi i spusti kičma. Čak bi mu i miris njenog parfema oslabio koljena. Nije bilo ničega na Aliciji što ga nije pretvorilo u drhtavu masu želea. Za njega je ona bila najljepša žena na svijetu. Ona je bila cijeli njegov svijet.Toliko ju je obožavao da mu je sve ostalo u životu bilo nevažno u poređenju.

Nakon što je Jason stavio djecu u krevet, imao je trenutak tišine da sjedi i uživa u svojoj ženi. Oboje su se sklupčali na kauču razgovarajući i pijuckajući zadnji komad vina.

"Čim se djeca smjeste, zašto ne bismo otišli gore i počeli praviti broj tri?" Jason joj je šapnuo na uho.

"Jasone, mislim da trebamo posvetiti punu pažnju na ovo dvoje koje trenutno imamo. Moramo se pobrinuti da odrastu dobri i jaki. Još djece i ja ću, mislim, idemo hajde da idemo u krevet i uživamo jedno u drugome. Vodi ljubav sa mnom i ne brini o stvaranju još beba. U redu?"

"Da, znam", priznao je Jason. „Samo kada sam dole na podu i igram se sa malim munchkinima, pomislim koliko se zabavljamo i ako su dvoje dece toliko zabavni, samo zamislim koliko bi bilo zabavnije troje, četvoro ili petoro. Samo bih volio da siđeš sa mnom na pod i da ih također juriš po sobi; vidjećeš na šta mislim. Nikada, nikada, nisam radio ništa ugodnije od toga, sa mogućim izuzetkom da ih stvaram u "prvo mjesto. Hummmmmm."

"Umorna sam i ne želim više da pričam o tome", požalila se Alicia dok se gurnula u njegovo rame privlačeći ga čvrsto uz svoje telo. "Samo želim da te zagrlim i da vodim ljubav kao da smo dve poslednje Sva putovanja u centar za tinejdžere na zemlji, kao da sutra nikada neće doći, kao da je poslednji put zauvek. Samo me zagrli i reci mi da me voliš."

"Ummmmmm, volim te Alicia My mom. maj 1987. (srijeda)

Jasonov dan na poslu bio je uobičajen haotičan nered. Jedna osoba je zvala bolesna, druga je bila van grada radi nekakvog kursa, a jedna od sekretarica se ozbiljno posvađala sa svojim dečkom i spontano je rasplakala svakih tridesetak minuta. To je ostavilo Jasona kao jedinu osobu koja je obavila svačiji posao, na račun svog.Stvari su bile toliko lude da je prošao kroz tri hitna slučaja istovremeno izostavljajući ručak. Kada ga je jedna od sekretarica pozvala i rekla da je imao telefonski poziv, to je bio prvi put da je morao sjesti i razgovarati s bilo kim više od jedne rečenice.

"Ovo je Jason, kako ti mogu pomoći?"

"Zdravo gospodine Woods, ovo je Tracy. Pokušavao sam stupiti u kontakt sa gospođom Woods da vidim u koje vrijeme će danas pokupiti Jeremyja i Bethany, ali nisam mogao da je dobijem. Znate li u koje vrijeme će "biti ovdje?"

"Pretpostavljam da je uobičajeno vrijeme, tri sata. Zašto?"

"Pa, sada je četiri i imam zakazan sastanak u pet i trideset preko grada. Moram ih uskoro pokupiti."

"Daj da je nazovem i provjerim. Ako budem morao, doći ću po njih. Nazvat ću te za minut."

Nakon što je prekinuo vezu sa dadiljom, Jason je nazvao kancelariju svoje žene.

"Likvidacije imovine M i P, govori Barbara Ross."

"Bok Barb, Jason je, je li Alicia tu?"

"Hej Jasone. Ne znam da je nisam vidio danas. Čekaj, da provjerim s Harryjem."

Telefon je bio spušten na sto dok je Barbara razgovarala s brojnim ljudima u uredu.

"Jasone, žao mi je što nije ovdje. Ne znamo gdje je. Mislio sam da je bila u kući klijenta i radila po njihovim papirima, ali Hari je rekao da je on tamo, a da ona nije s njim. Niko nije Vidio sam je danas. Pogledao sam napolje i njen auto je na placu, ali ona nije u zgradi. Mogu li nešto da uradim?"

"Hvala Barb, ali ne. Na njoj je red da pokupi djecu i ona kasni. Samo ću otići po njih i odvesti ih kući. Ako se uskoro vrati reci joj da sam dobio djecu i da me nazove."

Zapravo, Jasonu je laknulo kada je pronašao razlog da izađe iz svoje ludnice u kancelariji. Pokupiti djecu bio je dobar izgovor. Ali nije bilo kao da je Alicia zaboravila pokupiti djecu. Svakog ponedjeljka, srijede i petka bila je kod dadilje tačno u tri sata. Danas je uopšte nije bilo.

Nakon što je doveo djecu kući i ispred TV-a, Jason je ponovo nazvao Alicijin posao. Još je nisu vidjeli. Nazvao je njenu najbolju prijateljicu Lindu i ona nije razgovarala s Alisijom nekoliko sedmica. Čak je i zvao svoju mamu kad je ona s njom danas razgovarala. Nije znala ništa više od bilo koga drugog. Trebalo je još nekoliko poziva da pronađem dadilju koja bi mogla odmah doći. Mlada djevojka iz niza ulice stigla je da gleda djecu, a Jason je sjeo u svoj auto i odvezao se na Alicijin posao. Parkirao je pored njenog auta i pogledao unutra. Nije bilo ništa neobično, uobičajeno smeće na suvozačevom sedištu i kaput i par rukavica na zadnjem sedištu. I vrata su bila zaključana. Jason je ušao unutra i razgovarao sa svima i svi su bili jednako neupućeni kao i on. Počeo je biti pomalo zabrinut jer ovo nije bilo uobičajeno ponašanje za Aliciju. Uvek mu je davala do znanja kuda ide i da li će zakasniti. Nikad nije propustila da pokupi decu.

Kada je napustio Alicijin posao, vozio se do svih prodavnica i restorana za koje je znao da ona posećuje. Ona nije bila ni u jednom od njih. Kada se vratio kući i platio djevojčici da pazi na djecu, shvatio je koliko kasni i da još niko nije večerao. Posjeo je djecu ispred hranljivog obroka od ribljih štapića i pomfrita i obavio još nekoliko poziva. Kada je ponovo pozvao svoju majku, ona je insistirala da se odveze i učini sve što može da pomogne. Ako ništa više, mogla je gledati djecu.

Jason je sada bio stvarno zabrinut. Svoju ženu nije vidio otkako ju je tog jutra poljubio za rastanak. Razmišljao je o svemu i nije mogao smisliti nikakav trag ili nagovještaj ili bilo šta što bi mu pomoglo da shvati gdje je ona. Nije se mogao sjetiti ničega što je učinio ili rekao pogrešno što bi i nju uznemirilo. Nije bilo ničega, ni razloga, ni traga, ni ničega. I najgore od svega nema Alisije.

Kada je Džejsonova mama stigla, prva stvar koju je uradila je da počne da naređuje.Pospremila je kuhinju prije nego što je stavila djecu u krevet i pročitala im priču. Rekla je Jasonu da pozove policiju. Kad su djeca zaspala, vratila se dolje i zatekla Jasona kako sjedi na kauču s glavom u rukama.

"Šta su rekli?" upitala je tihim, ali zabrinutim glasom.

"Rekli su da ne ispunjava njihove kriterijume da podnesu izveštaj. Rekli su da treba da nastavim da proveravam zatvore i bolnice u blizini da vidim da li se ona pojavi."

"O moj Bože, oni to stvarno nisu rekli, zar ne?"

„Da, i još mnogo toga. Rekli su da ne idu aktivno u potragu za nestalim ljudima. Neće ići u potragu za osobom jer neko kaže da je nestala. I imali su hrabrosti da mi kažu da je ona nestala. odrasla osoba i moze da radi sta god hoce ili da ide gde god hoce i sa kim god hoce.Ne mora nista da mi kaze.Dovraga, skoro kao da su mi rekli da ako se ne pojavi mrtva, nisu će učiniti bilo šta. Nije ih bilo briga."

"Šta ćeš sada?"

"Zvao sam obje bolnice, a nje nema. Zvao sam policijske postaje u sva četiri susjedna okruga, a ni oni nemaju evidenciju o njoj. Opet sam zvao njenu šeficu i sad sam je zabrinuo. Niko ništa ne zna "Nema je nigdje. Nestala je kao prd na vjetru."

"Jasone, znam da si uznemiren, ali molim te pazi na svoj Plavokosi tinejdžerski potezi mama. Samo ne znam šta da radim. Svakih nekoliko minuta podižem pogled i očekujem da će se vrata otvoriti i da će Alicia ući. Skočim na svaki auto koji prođe ili vrata auta čujem da zalupaju. stalno gledam kroz prozor, ali nema ništa. Mama, to me izluđuje. Želim da radim nešto drugo osim da sjedim ovdje i brinem, ali ne znam šta."

"Ne mogu ti reći šta da radiš jer ni ja ne znam. Znam da ću joj, kada dođe kući, dati veliki dio svog uma jer te natjerala da prođeš kroz sve ovo. nemoj mi reći da ne mogu.Ja ću reći svoje i ona će morati da živi s tim."

21. maj 1987. (četvrtak)

Prije nego što je sunce izašlo, Jason je u svom autu vozio na Alicijin posao. Nije spavao cijelu noć i izgledao je kao pakao i osjećao se jednako loše. Odvojio je vremena da poprska malo vode po licu da spere tragove suza prije nego što je otišao. Opet je parkirao pored Alicijinog automobila. Sa rezervnim ključem je otključao ulazna vrata i ušao. Provjerio je svako mjesto; u pretincu za rukavice, ispod sedišta, iza vizira, u pepeljari, svuda. Nije našao nikakav trag da mu kaže gdje je ona. Prtljažnik nije bio ništa drugačiji, ništa neobično, bez tragova, ništa. Ispred nije bilo ništa osim motora ispod haube. Vratio se unutra i upalio auto. Radio se uključio sa muzikom sa njene omiljene stanice. Bio je skoro pun rezervoar benzina. Sve je bilo normalno. Rukom je udario po volanu i ispljunuo niz psovki na koje bi se svaki mornar ponosio. Zatim je spustio glavu na volan.